13. Japetićev pohod

2018-05-20_091_japeticev_pohod

Tekst: Darko Dömötörffy

Fotografije: Bojan Horvat

13. Japetićev pohod odvijao se po dobrom vremenu ako se izuzme pljusak koji nas je uhvatio na najboljem mogućem mjestu, na ulasku u Šipački Breg. No hajdemo od početka. Ujutro smo se okupili u 9 u prostorijama i pokupili sve stvari potrebne za pohod počev od zastave i banera do putokaza i neizostavnog pića. Došavši na start u Smerovišće već nas je dočekala grupica planinara koja je uranila. Pripremili smo mjesto polaska i do starta se tu okupilo pedesetak planinara iz 9 planinarskih društava. Ovdje je ugledao svjetlo dana novi dnevnik Samoborske obilaznice. Naime ovaj pohod je u znaku proslave 60. obljetnice otvorenja Samoborske obilaznice i 95 godina Društva.

Po planu krenuli smo u 10 sati prema Slanom Dolu makadamom praćeni članovima HGSS-a . Vlaga je velika i znoj curi na sve strane. Okrjepa kod Goge nam je dobro došla, a i put je nadalje prema Gostinjcu nekako bio ugodniji. Vjerojatno, jer nije bilo nekog uspona. Pred Gostinjcom već ima ljudi. Tu nas je dočekala naša logistica Kinga s ekipom, a pred njima na stolu u kutijama domaći kolači. Svi su nešto izvadili iz ruksaka i utažili glad i žeđ. Jeda piva višak u mojim rukama uzrok je našem kašnjenju u polasku dalje. No ispalo je da je to bilo presudno za daljnje događaje. Odšetali smo do vrha Veliki Lovnik i svi oni koji su kupili novi dnevnik utisnuli su tu prvi žig. Po šetnici Sv. Bernarda stigli smo ponovo do ceste koja vodi do Gostinjca. E odavde više nikakvih markacija nema i možemo samo pjevati “Čuvajmo se, pazimo se, la,la”. Naš iskusni vodič (ja) proveo je putem između Lapte i Belog griča sudionike pohoda. Sve više smo počeli gledati u vis. I taman na ulazu u Šipački Breg otvorilo se nebo. Rastrčali smo se po natkrivenim mjestima. E vidiš da nije bilo one pive sad bi nas uhvatilo negdje niže na otvorenom. Krovovi stari, rupa puno kaplje na sve strane. Ipak, kad je počeo sitni led bili smo sretni što smo unutra.

Kako došlo, tako prošlo. Nastavili smo dalje prvo cestom, a onda šumom do Cerine. Izlazimo iz šumskim putom na prijevoj a s druge strane rupetina. Objavljujem „Tu idemo dole“. „Si lud“, nevjerica među ljudima. Kad eto ti zadnji dolazi Bojan i bez riječi se strušti niz brijeg, a onda i svi za njim. Joj, joj stenju ali su se bez problema svi spustili ravno u planinarski dom Cerinski vir. To je samo izgledalo gadno. Prvo dobrodošlica, žigovi, grah i onda govorancija. E tu ispred doma smo imali čast biti u društvu Darka Biščana-Baje još uvijek aktivnog člana HGSS-a koji je sudjelovao u markiranju prve trase Kružnog puta kroz Samoborsko gorje, odnosno danas Samoborske obilaznice, dakle prije 60 godina. Podijeljena su priznanja društvima, a oni koji su htjeli mogli su obići slap Cerinski vir. Rastali smo se u nadi da ćemo se naći svi opet na 14. Japetićevom pohodu.

Ovom prilikom zahvaljujemo HGSS stanici Samobor na brizi i pomoći pri održavanju pohoda, članovima HPD “Sv. Patrik” koji su nas ugostili i pripremili nam hranu kao i planinarskoj bratovštini Sv. Bernarda na toplom dočeku.