Alpe

Alpinistička sekcija

alpinisti
Zimski uspon na Triglav

Kao i svake godina, skupila se ekipa za zimski uspon na Triglav. Mirjana i Joža kao pješaci, a Bojan, Romana i ja sa skijama. Pogodili smo opet vikend sa skijaškim skokovima na Planici, ali ovaj put prolazimo glatko, bez gužve na cesti. Ulazimo u dolinu Krme, koja je potpuno okopnila i prekrivena kukurjecima.

Gužva na parkiralištu, svi su poželjeli iskoristiti dobru prognozu. Prvih sat vremena nosimo skije, a onda na izlasku iz šume, stajemo na skije (i cucke), ili kako Slovenci kažu, uprežemo pse. Pravimo pauzu kod Pastirske kolibe Prgarca, i već se od tamo vidi da na uobičajenom putu ima jako malo snijega. Skijaš, koji se taman spustio s Konjskog sedla, nas upućuje na taj put. Ne budimo lijeni, mi skijaši krećemo direktno gore pored Kurice na Konjsko sedlo, a Mirjana i Joža nastavljaju standardnom rutom. Do pola kuloara idemo na skijama, a dalje pješke jer je prestrmo. Snijeg je fino otpušten, pored nas prolazi par skijaša, i već se veselim sutrašnjem spustu. Kratka pauza na vrhu kuloara s kojeg, kao 2 točkice, u daljini vidim Mirjanu i Jožu kako isto prave pauzu ispod Kalvarje. Kalvarja je cijelom širinom isprehodana, pravo proljetno dubinsko oranje. Na završnom dijelu stavljamo srenače jer je sunce zašlo iza Triglava i snijeg je odmah promrznuo.

Na Kredarici nas već 2 sata čekaju Mirjana i Joža, troje Čeha i dvoje Slovenaca. Svi ostali su otišli. Nakon tople jote, kaže Dežurni da će nam donijeti ključ od sobe. KLJUČ! Ne sjećam se da smo inače imali ključ, ledena 302 je uvijek otvorena za putnike namjernike. Soba 106, kaže Dežurni. 106? 106! To nije 302!! Zavladalo je opće veselje i nevjerica! Dobili smo pravu sobu :-)

Nakon finog spavanja u toploj 106-ici (bezveze sam nosila vreću!), osvanulo je prekrasno sunčano jutro. Ispod nas u dolini nagnijezdili su se oblaci. Pomaknuli smo sat sa 6 na 7, i odmah se počeli žuriti jer je već 7, i već kasnimo! Snijeg je taman smrznut i krećemo prema vrhu. Srećemo samo dvoje Čeha koji se već vraćaju. Dok stižemo do Aljaževog stupa, oblaci su se navukli svud oko nas tako da ostajemo uskraćeni za raskošan vidik s vrha. Brzo se vraćamo do Kredarice i nastavljamo spust u dolinu, svako svojim putem po smjeru uspona. Do Konjskog sedla uživamo u taman omekšalom snijegu, a onda nas zatvara potpuna magla. Snijeg je ovdje smrznut, očito je ovaj dio danas ostao bez sunca. U nastavku tražimo put kroz maglu, otklizavamo niz kuloar, zapinjemo za smrznuti i razrovani snijeg. Ispod Pastirske kolibe pa sve do šume se stanje ipak popravlja, a onda još sat vremena tegljenja skija do parkinga. Mirjana i Joža su si stigli i odspavati u autu dok su nas čekali.

Sve u svemu, još jedan lijep izlet za zatvaranje zimske sezone.