Ova stranica koristi kolačiće (Cookies) radi pune funkcionalnosti i boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregledavanja suglasni ste s uporabom kolačića.

Prijava
Glavni izbornik
Kragelschinken

Štajerska – raj za turno skijanje

Već je prošla polovina siječnja, a nigdje snijega. Nema ga u Sloveniji, Koruškoj, Dolomitima... Ali izgleda da ga ima u Štajerskoj! Pa zašto ne pogledati što se tamo nudi.

Ispada da daljinski imamo isto kao do Koruške ili Sella Nevee, jedino nam je čudno ići u Graz, a da nije u šoping... Pratimo prognozu cijeli tjedan, stalno je neki snijeg u prognozi, predviđaju dodatnih 20-30 cm. Jedino što je lavinska opasnost 3-4, ali bi trebala pasti na 3 u nedjelju. Zbog visoke lavinske opasnosati biramo niža brda, dobro pošumljena. Izbor pada na Kragelschinken (1845 m) i Plöschkogel (1668 m).

U nedjelju u 5 h krećemo iz Zagreba i nakon 3 sata lagane vožnje dolazimo u Leoben, carstvo piva Gösser. Snijega nigdje, više ga ima u Samoboru. Dolaskom na i skijalište Präbichl počinje padati snijeg i ulazimo u snježno carstvo Ennstaler alpa. U Eisenerzu skrećemo za Eisenerzer Ramsau i jedva se popnemo po zasnježenoj cesti do gostione Pichlerhof, ishodišta naše ture.

Na parkingu je već 30-ak auti. Ima turnih skijaša, krpljaša, sanjkaša. Super, napravit će nam špuru i nećemo morat tražit put. Prvi dio kreće po blagoj šumskoj cesti koja je utabana i namijenjena za sanjkanje. Na kraju 'sanjkališta' okrećemo strmo desno prema kućici Plöschhutte, i dalje na Plöschkogel. Na vrhu je već 5-6 ljudi, a dolaze i 4 Mariborčana. Cijelim putem idilično pada snijeg.

Kratak spust po netaknutom pršiću do prijevoja, ponovno stavljanje cucaka i traženje špure prema Kragelschinkenu. Zbog puno tragova od spusta, gubimo špuru i odlučujemo se ići direktno gore po tragovima. Jest da krepaš, al si bar brže gore. Pred vrh nas je čak obasjalo i sunce, i otvorio se pogled prema susjednim Wildfeldu i Stadelsteinu. Kratka pauza na vrhu, oblaci se opet navlače i krećemo direktno dolje niz strmu crnogoricu. Pršić ko iz snova, ima ga oko 1 metar. Prekrasno! Uvjeti kakvi se sreću jednom u par godina. Na pol spusta naletimo na grupu skijaša koja čeka helikopter za jednog povrijeđenog skijaša – otišlo koljeno. Upozoravaju nas na frišku lavinu i upućuju na sigurniji put nazad prema Plöschhutte pa dolje po smjeru uspona. S većom dozom opreza nastavljamo ujujuškati niz šumu i kroz pršić, i nakon ukupno 6 sati od polaska doskijamo do auta.

Dok se spremamo za put nazad, vidimo 3 helikoptera kako odlaze prema našim vrhovima. Išli su u potražnu akciju zbog lavina, kako smo kasnije pročitali u izvještaju. Srećom nitko nije stradao.

Kratka pauza u Leobenu da probamo Gösser direktno iz tvorničke bačve, i još oko 2,5 sata do doma. Inače, ima i Gösser muzej, ali to nismo stigli pogledati. Eto razloga da dođemo opet!

Ocijeni sadržaj
(4 glasova)
Lovorka

Pošalji e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Pročitajte druge članke iz ove kategorije: « Vježbe na Okiću Kanjavec »

Napiši komentar

na vrh članka