Ova stranica koristi kolačiće (Cookies) radi pune funkcionalnosti i boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregledavanja suglasni ste s uporabom kolačića.

Prijava
Glavni izbornik

Izlet u Pećinski park Grabovača i Srednji Velelebit

Tekst napisao: Željko Pintar

 

 

Dvodnevna ekspedicija započela je okupljanjem na parkingu ispred društvenih prostorija HPD Japetić. Dogovor je bio da pokret autima bude točno u 7:00 i prvi zadatak smo glatko ispunili.

Na putu do Perušića nebo se oblačilo, čak je pala i pokoja kap kiše, no kad smo stigli do cilja u Pećinski park "Grabovača", gdje nas je čekalo društvo iz Speleološkog kluba Samobor, sunce je rastjeralo oblake i ugrijalo pejzaž.

Pod vodstvom Nenada Buzjaka iz Speleološkog kluba krenuli smo u obilazak spilje Samograd. Spilja je uređena za posjetitelje, osvijetljena i sadrži četiri velike dvorane prekrivene debelom sigastom korom. Nakon njenog obilaska, zaputili smo se prema zapadnim padinama brda Šutića vrha do Medine špilje. Ona je zatvorena za javnost i nije osvijetljena, pa su nam dobro došle čeone lampe koje smo na dnu Medine špilje svi ugasili i doživjeli apsolutni mrak. Tu je došao kraj našem druženju sa spiljama

i ekipom iz speleološkog kluba Samobor. Koristim priliku zahvaliti ekipi iz speleološkog kluba, posebno Nenadu Buzjaku na stručnom vodstvu kroz park kao i na predavanju o speleologiji koje nam je održao dan prije.

Nastavili smo prema Baškim Oštarijama, gdje smo aute ostavili nasred livade i odvažno napali vrh Kiza direktno preko njenih teško prohodnih padina. Sam taj uspon nas je sve ispunio adrenalinom, a sam pogled s vrha došao je kao šlag na tortu.

Iako u odnosu na druge velebitske vrhove nije osobito visok, zahvaljujući istaknutom položaju, vrh Kize (1274m) vrlo je dobar vidikovac i baca pogled na Dabarske kukove koji oduzima dah..

Dan se bližio kraju pa smo se zaputili prema Planinarskom domu "Ravni dabar" u kojem je bilo planirano noćenje. No, prije noćenja je slijedio roštilj, pokoja piva i gemišt, te pjesma skoro do ponoći uz Zvonkovu gitaru.

Iako je noć bila vedra i nebom su bistro sjajile zvijezde jutro je osvanulo oblačno i vrlo sivo, te je prognoza najavljivala kišu. No ipak je odlučeno da će se odraditi kraća šetnja.

Iskusni voditelji su nakon doručka i kave zasjeli na za stol, rasprostrli kartu i odabrali kružnu stazu koja prelazi preko vrha Visibaba (1160m). Na putu do samog vrha kiša je pala u rijetkim kapima, pa stala i činilo se kao da će tako i ostati.

Pogled sa samog vrha je predivan i čak se sunce počelo probijati u daljini i sjati po otoku Pagu i moru koje ga okružuje, no baš kad smo se krenuli dalje vrijeme se počelo mijenjati i oblak je prekrio brdo. Kiša nas je ulovila negdje na Premužićevoj stazi i poprilično nas oprala, no nije oslabila naš duh i povratak u planinarski dom "Ravni Dabar" je uslijedio vrlo brzo. Presvučeni u suhu odjeću zaputili smo se u hostel gdje smo pojeli grah, popili kavu i podružili se prije povratka za Samobor.

 


Warning: mysqli_close(): Couldn't fetch mysqli in /home/japetic/public_html/libraries/joomla/database/driver/mysqli.php on line 210