Ova stranica koristi kolačiće (Cookies) radi pune funkcionalnosti i boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregledavanja suglasni ste s uporabom kolačića.

Prijava
Glavni izbornik
Ivanka Jakopec

Ivanka Jakopec

Alpinistička škola na Gorskom zrcalu

Gorsko zrcalo je okomita uglačana ploha rasjeda u mramoriziranim vapnencima, visoka oko 20 m i široka oko 10 m. Nekada davno stijena se raspukla i skliznula udesno, što se vidi po horizontalnim, blago ukošenim pukotinama na inače glatkoj površini rasjedne plohe. Nedaleko stijene teče Stari potok (koji se malo niže spaja s Novim potok te tvore izvorišni sastanak potoka Trnave) kraj kojeg je sagrađeno malo sklonište nazvano po Milanu Matovini, Hrvatskom penjaču koji je poginuo na Rocky Mountainu.
 
Penjačka povijest počinje 60-tih godina kada su Anton Filipčić i Neđo Jakić tehničkim penjanjem prvenstveno ispenjali Centralu (središnji dio stijene Gorskog zrcala). Nakon toga ispenjano je još nekoliko tehničkih smjerova i Gorsko zrcalo postaje vježbalište alpinista, speleologa i gorskih spašavatelja, alpinista školaraca.
 
I tako smo se mi, prva generacija alpinista školaraca Japetićanaca, na naš drugi izlet uputili upravo tamo, 22.04.2012. U školi marljivo učimo nas 10 školaraca: Snježana, Ivana, Višnja, Anita, Joža, Dragec, Hrvoje, Nikola, Jankec i ja. Gorsko zrcalo ostavilo je pri mojem prvom susretu s njim dojam velikog, moćnog, lijepog, jedinstvenog, glatkog, visokog… jako visokog… prirodnog fenomena. Okoliš u kojem se smjestio potpuno mu je ravnopravan u ljepoti. Nakon što sam dobro promotrila naše mjesto boravaka, udahnula duboko šumski zrak, zadovoljna sam i jedva čekam kada će početi ono zbog čega smo tu, za danas su nam naši Jakopci svašta pripremili, primjećujem da su i moji prijatelji školarci u istom raspoloženju.
 
Dakle, palačinke od mame Šefković brzo su nestale, u želucima školaraca gladnih novih znanja (i palačinki) i krenulo je ponavljanje čvorova. Od velike pomoći su nam, osim Ivanke i Tomice, i Maja, Martina, Zoki, Mirjana, Klaro i Igor. Svaki od njih po svojem zaduženju ili bježe u šumu sa hrpom opreme na sebi ili ostaju s nama petljati zamke. Nakon izvjesnog vremena niz glatku stijenu gorskog zrcala spuštaju se konopi, po jednom od njih i Tomica. Sa stijene bliže nama Igor spušta još jedan konop. Danas ćemo trčkarati i učiti se alpinističkim tehnikama na 4 punkta. Nabrojati ću ih redom kojim sam ih ja prošla. ABSEIL (spuštanje po užetu), TEHNIČKO PENJANJE (penjanje uz pomoć tehničkih pomagala), malo dalje iza stijene u šumi spuštanje po užetu starom DÜLFER TEHNIKOM, i uz pomoć KARABINERSKE KOČNICE, zadnji punkt koji posjećujem je PRUSICIRANJE ili penjanje po užetu uz pomoć čvorova, prusika.
 
Stanje je kao u mravinjaku, svi nešto rade, spuštaju se, penju, nadgledaju (sa imenikom pod miškom), čekaju, osiguravaju, trčkaraju među punktevima, uzbuđeno prepričavaju događaje, šale se, zafrkavaju jedni druge, smiju se, fotografiraju, pripremaju hranu, u jednom trenutku svi sjedaju oko stola i jedu slasni roštilj (uf, paše), opet se smiju. Ponovo se rastrčavaju i rade, zapravo uče, o tehnikama alpinizma.
 
Atmosfera koja je vladala na prva dva izleta (moram napomenuti da se definicija ovih alpinističkih školskih izleta ponešto razlikuje od one koju sam prije usvojila) je za mene, a sigurna sam da bi se i moji kolege složili, vrlo zabavna. Jer kod usvajanja tehnika potrebno im je pristupiti na ozbiljan i odgovoran način, a opet u stankama ne manjka šala i smijeha. Jednostavnije bih rekla da je Izlet na Gorsko zrcalo bio jedan aktivni, poučni izlet bez stresa sa odličnom ekipom. Pošto mi je teško opisati atmosferu i ogromnu želju za učenjem na našoj alpinističkoj školi navesti ću citat iz mail-a svog kolege Hrvoja, za kojeg se nadam da se nebu srdil.
 
"Sjedeci u uredu u ponedeljak :( osjećam potrebu pozdravit celu ekipu. Bil je jedan bas pozitivan vikend a ostali mogu bit samo bolji. Na ovom mojem kalendaru pored kompjutera je pon 23 04 udaljen od petka 27 04 samo 10 cm a to je kratko.. "jel tak cure" .. tak da iskoristite tjedan za zbavit sve kaj treba stisnut kolko ide, pa bu nam za vikend opet lepo..
 
S obzirom da ja ne padam na koljena od tereta silnih obaveza dajem psihičku podršku onima koji ce imat teške trenutke na poslu ... "Nikoli se šefovi vraćaju iz Engleske nakon tjedan dana"... te se javljam za neku od funkcija (potočki, roštilj majstor i sl.) kako bi istima bilo još lepše se opustit za vikend. Lepi pozdrav"

Alpinistička škola HPD "Japetić" (info)

Pred-poziv za alpinističku školu HPD "Japetić" koja će se održati 2013 godine prema planu Društva, na način da se teoretski dio nastave održava u društvenim prostorijama HPD "Japetić", a praktični dio vikendom na terenima prema planu škole. Svi zainteresirani se mogu informirati na društvenim sastancima a objava škole će biti vidljiva na našim internet stranicama.
 
Uvjeti za prijavu u školu:
- punoljetnost  ili minimalno 17 godina uz pismenu suglasnost roditelja,
- članstvo u HPD Japetić,
- završena opća  planinarska škola,
- ispunjena prijava u prilogu.
 
U cijenu škole nisu uračunati troškovi izleta. Ukoliko pojedinac tijekom škole želi prekinuti školovanje, HPD "Japetić" nije dužan vratiti mu novac uplaćen za školarinu. Predavanja i izleti su obavezni što je uvjet za dobivanje diplome. Predavači i instruktori su aktivni članovi HPD "Japetić" i AO "Željezničar" sa višegodišnjim  iskustvom. Za uspješan završezak škole i dobivanje diplome  može se  izostati sa najviše jednog izleta i jednog predavanja.
 
Plan škole sa popisom predavanja, terenskih vježbi i predavaća bit će objavljen prije početka škole. Nakon prijava slijedi  uvodno predavanje koje je obavezno,  gdje će biti obavljen razgovor sa svim kandidatima za alpinističku školu te se nakon toga stvara rang lista i vrši upis u školu.

Na Stolu

pogledNe švedskom, nego na najvišem vrhu Karavanki (za one slabije informirane). Prošli vikend smo Branka,Tomi i ja odlučili da bi bilo šteta ne iskoristiti bar jedan dan i otići negdje malo prošetati. Prognoza je bila prekrasno vrijeme, sam kaj su temperature puno pretople za ovo doba godine.
 
Snježna granica je prilično visoko, tak da smo se nadali samo manjoj količini bljuzge. Uspon je malo zahtjevniji, ali ništa teško. 
 
Pogled je fantastičan, ali naravno da nismo uzeli fotić, tak da je i mobitel poslužio u nedostatku nečeg boljeg. Silaz je bio posebna priča. Sunce je odradilo svoj dio i nastala je zanimljiva kombinacija razmočenog snijega, leda, blata i kamenja.
Hodanje ko po jajcima, ne bi bas šteli imati potrgane noge. Dobar kondicijski trening, sa rehidracijom u obliku pive in radlerja u Valvasarjevem domu. Izlet za preporučiti!
 
Ako nam se želite pridružiti, dobrodošli! e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Alpinistička sekcija

Obilaskom visokih planina u snježnim uvjetima bavi se sve više članova. Tako su se u organizaciji HPD "Japetić" popeli više puta na Grossglockner (3795m), Mont Blanc (4810m)-najviši vrh Evrope, Matterhorn (4505m) i na Kilimanjaro (5895m)-najviši vrh Afrike. Pojedini članovi pridružili su se drugim organizatorima i pripomogli uspješnim usponima na Toubkal (4165m- Visoki Atlas u Maroku,1978), Thorong La (5420 m u Himalajama, 1982), Elbrus (5633m na Kavkazu,1990), Naya Kanga (5846m u Himalajama,1995), Aconcagva (6960m u Andama), Peak Korzhenevskoy (7105 m u Pamiru).
 
Informacije:
Tomislav Jakopec 099 824 6605 - Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ivanka Jakopec 098 165 73 64 - Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
 
Alpinizam vs. visokogorstvo
Da malo informiramo svekoliko pučanstvo o tome što je to alpinizam. I u čemu je razlika između alpinizma i visokogorstva.  Nekakvo opće prihvaćeno mišljenje je da su alpinisti oni malo zacuknuti, koji umjesto da se lijepo prošeću po markiranoj stazi do vrha, idu  putem koji je predviden za divokoze i njima slićne alpske stanovnike. Cilj je popeti neki smjer koji može ali i ne mora završavati na nekom vrhu. Obično penju u paru (navez) ili u troje.
Visokogorcima bi mogli nazvati one malo «ozbiljnije» planinare, koji se penju na visoke brege, ali se većinom uspinju po nekakvom markiranom ili nemarkiranom putu. Cilj im je popeti se na neki vrh. Obično su u grupama od preko nekoliko ljudi. Visokogorci se obično koriste opremom samo za  zimske uspone (cepin i dereze). Alpinisti uvijek koriste opremu za osiguravanje, a ponekad i za napredovanje (tehnićko penjanje).
 
Jedna od podjela alpinizma je na zimski  (kako se penjati po snijegu i ledu) i ljetni  (kako se penjati u suhoj stijeni). Penjanje u suhoj stijeni obuhvaća:
  • penjanje neopremljenih smjerova, gdje si penjači sami postavljaju međuosiguranja  (trad climbing)
  • penjanje dugih sportskih smjerova  (smjerovi opremljeni klinovima ili spitovima, duži od 80m)
  • penjanje kratkih sportskih smjerova (do 30 m dužine)
Večini je prvi dodir s penjanjem da odu s nekim malo iskusnijim na neko penjaliste ( npr. Okić) i tamo vise u kombinaciji šismiša i šunkice na nekakvom komadu štrika. Rukama i nogama se bore protiv gravitacije i primjećuju da je to jos teže nego kaj se činilo odozdo.
 
Ako pokažu dovoljno mazohističkih sklonosti, obično se odluče upisati u neku alpinistićku školu u kojoj dobiju osnovna znanja o alpinizmu. Time stjeću naslov alpinista pripravnika. Ako im to nije dosta, kad zadovolje odgovarajuce uvjete, imaju pravo polagati ispit za naslov alpinist. A za one stvarno uporne postoji specijalizacija za alpinista - instruktora. Više o tome se može naći na stranicama Komisije za alpinizam pri HPS-u.