Ova stranica koristi kolačiće (Cookies) radi pune funkcionalnosti i boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregledavanja suglasni ste s uporabom kolačića.

Prijava
Glavni izbornik

Izlet na slapove Mirne

Ova atraktivna staza prava je poslastica za ljubitelje netaknute prirode (13 km). Neki njezini dijelovi prolaze kroz razigrana korita rječice Drage i rijeke Mirne, u kojima je voda oblikovala jezerca, brzake i slapove. No jedan od najljepših ukrasa Mirne su tzv. kotle, neobična udubljenja u obliku kotlova koja je voda izrezbarila u koritu rijeke.

Obzirom na nedavno kišno razdoblje, vode nebi trebalo nedostajati, tako da preporučam fotoaparat kao obavezan dio opreme.

Isto tako, poučena iskustvom, savjet svima: ponesite rezervnu odjeću i cipele.. jer gdje ima vode - ima i mokrih gaća ;-)

Na stazi nema ugostiteljskih objekata, tako da jedan obrok i vodu prema osobnim potrebama nosimo u ruksacima. Nakon izleta planiramo navratiti u Buzet, u neku domaću konobu.

Ja planinarka

Tekst napisala: Nada Kos

 

Kako sam završila u Planinarskoj školi? Ja, sa svojih 56 godina, ja, koja nikada nisam ni razmišljala o planinama, ja, koja nikada nisam bila ni na Japetiću.

Početkom rujna moj je rođendan. Za poklon sam od djece dobila Pristupnicu za članstvo u Planinarsko društvo Japetić te prijavnicu u Opću planinarsku školu. Možda zato da učinim nešto za sebe, a možda i da me izvuku iz kuće. U početku sam bila skeptična, kako, zašto, što ću ja tamo, jesam li sposobna, bojala sam se. A onda sam jednostavno nazvala Danielu. Ohrabrila me.

Inače sam onako kriomice uvijek pregledavala skripte, web stranice, događanja i aktivnosti vezane uz Gorsku službu spašavanja (sin mi je član HGSS i kao majka sam jako ponosna), pa su mi neki pojmovi iz planinarstva bili poznati.

Predavanja sam doslovno upijala. Povijest planinarstva, Pripreme za odlazak u planinu, Kretanje i boravak u planinama, Opasnosti u planinama, naravno i sve druge teme, sve mi je bilo izuzetno zanimljivo. Nešto od planinarske opreme sam i vidjela, ali nisam znala čemu služe pojedine sprave i spravice. A tek izleti, oni su mi vrh doživljaja: Veliki Dol, Okić, Terihajski breg, Pećinski park Grabovača, Velebit – Kiza, Velebit – Ravni Dabar, Velebit – Visibaba, Planinarski pohod Platak – Risnjak – Snježnik – Platak.

U nekim trenucima napora mislila sam da ću umrijeti, da dalje ne mogu, ali izdržala sam zahvaljujući vjeri i nesebičnoj pomoći, požrtvovnosti i ohrabrivanjem vodiča, instruktora i ostalih sudionika izleta.

I sada na kraju mogu jedino priznati: bilo mi je jako lijepo s vama! Nezaboravno, iskustvo koje ću pamtiti.

I naučila sam, naučila sam da planinarstvo pomaže psihičkom i fizičkom zdravlju, da se na rekreativan način stječe tjelesna kondicija. Kroz planinarstvo se proširuju znanja iz povijesti, zemljopisa te upoznaju prirodne i kulturne ljepote zemlje.

I nadasve, naučila sam da su planinari neki novi ljudi: požrtvovni prijatelji spremni na svaki oblik potpore i pomaganja slabijima u datim okolnostima.

Ljudi, hvala vam na svemu.

6. Vježba Opće planinarske škole - Hahlić

Tekst napisala: Helena Pavlović

 

U petak, 14.10. održano je zadnje predavanje Opće planinarske škole 2016. Za kraj vrlo atraktivno i interesantno predavanje: „Visokogorsko planinarenje i ekspedicionizam“ nakon kojeg je trebalo samo dogovoriti sitne detalje vezane uz sutrašnji završni dvodnevni izlet Kremen – Promina – Krka.

No, jedan detalj pokazao se kritičnim: većina školaraca bila je spriječena u subotu krenuti na izlet. Nakon kraćih dogovora, odlučeno je da se ide na jednodnevni izlet u nedjelju, 16.10. u 7:00. Nalazimo se ispred društvenih prostorija i krećemo. Destinacija nepoznata.

Tek u nedjelju, kad smo se našli ispred društvenih prostorija, Daniela nas je obavijestila da idemo na Hahlić, za nas školarce jedna nova i nepoznata destinacija. Zaputili smo se put Grobnika gdje uz kavu dobivamo detaljnije informacije. Budući je vrijeme odlično, sunčano i toplo, do Hahlića ćemo preko Mudne Doli. Navodno je to „malo stijena, al' valjda neće biti jako mokro“...

Aute smo ostavili u Podkilavcu, gojzerice na noge, ruksake na leđa i dobre volje prateći markacije krenuli prema Mudnoj Doli. Nakon sat vremena hoda lijepom stazom došli smo do, već spomenute, a nama školarcima mistične, Mudne Doli.

Odjednom smo se našli ispod jedne, odozdo gledano, prilično velike prepreke, 10-ak metaka visoke osigurane stijene (labava sajla mi baš nije ulijevala povjerenje). Bio je to odličan trenutak da ponovimo što smo radili na alpinističkoj vježbi i da konačno izvadimo zamku i karabiner (koje smo dobili na prvom predavanju) i da ponovimo malo čvorove. Nakon što smo savladali početnu prepreku, uslijedile su nove stijene, mjestimično osigurane sajlama i klinovima, neke manje bez osiguranja. Budući se staza više od sat vremena protezala kroz prekrasan uski kanjon, s jedne stijene na drugu, za mene je to bila prava mala alpinistička avantura. Obzirom na atraktivnost staze i prekrasan krajolik, nastalo je ovdje 100-ak fotografija od kojih ću neke još dugo pamtiti .

Nakon interesantnog penjanja stijenama kanjona, našli smo se na suncem obasjanim obroncima Grobničkih Alpa. Slijedio je manji uspona po travnatoj padini, malo traženja markacija, a nakon toga otvorio nam se prekrasan pogledu na Kvarner i okolicu (još 100-ak fotografija).

Trebalo nam je ukupno nešto više od četiri sata hoda da ugledamo prekrasno uređen dom na Hahliću. Veseli i sretni skinuli smo mokre majice, a piva je bila na stolu u par sekundi. Jedna od boljih piva koje sam pila u zadnje vrijeme!

Odmor na Hahliću protekao je u veselju i smijehu pa mi je silazak izgledao vrlo jednostavno i kratko, u početku strmom padinom obraslom sad već suhom travom, pa lagani silazak ugodnom planinarskom stazom koja presijeca cestu. Prekrasan pogled na Kvarner, Učku i otoke olakšavao je silazak.

Kad smo došli do auta, nije bilo umora, samo sreća i zadovoljstvo. Sav napor potisnuli su u zaborav adrenalin kroz Mudnu Dol te prekrasni pogledi na vrhu.

Savršen izlet za kraj ove planinarske škole.

Planinarska škola - alpinistička vježba

Nedjelja je. 7.45. Ekipa spremna za polazak na Okić. Planinarska škola Japetić organizira nam alpinistički pohod. Vrijeme prohladno, oblačno, za poslijepodne se predviđa i kišica pa je odlučeno krenuti ranije ne bi li uspjeli proći sve predviđene rute.
 
Idemoo! Entuzijastično se trpamo u raspoložive četverokotačce. Na odredištu petljamo oko učenja osmica, zapravo zaštitnih čvorova koji će nam čuvati glavu dok se pentramo po stijenama. Još uvijek svemu pristupam više iz zafrkancije, ni ne sluteći da nas zapravo čeka poprilično ozbiljan posao, uz potrebnu dozu koncentracije i hrabrosti, hrabrosti, hrabrosti, a jasno i ... ludosti.
 
Podijeljeni u ekipe po 4-5 članova krećemo u mini- ekspedicije plaženja po stijenama "opasačicama", nekad postojanog, a danas ruševnog grada. U početku ležerna šetnjica šumom po uskim stazicama ispod kojih se naziru poprilično duboke provalije, u trenu se pretvara u klecanje koljena i knedlu u grlu, te laganini-hladno preznojavanje. Pred nama se gotovo okomito nadvila Žohar- stijena. Istina, s osiguranjima i predviđena za nas školarce, ali svejedno vrijedna strahopoštovanja. U tom trenu sav svoj ponos i bilo kakvu veličinu čovjek pred veličinom i preprekom prirode može pospremiti u najdublji dio svog bića, i jednostavno se prepustiti. Priroda i ja. Pa što bude.
 
Mic po mic, osvajajući Žohara, onaj ponos, ali i vrućina tijela polako se budi. Osjećaj je neponovljiv. A pogled s Vrha na okolna područja Žumberka, pa sve prema karlovačkom području i Sloveniji biva nagrada za uspješno penjanje. Pak, idemo dalje. Kratak posjet zidinama Okića, a zatim slijedeća točka. Spuštanje niz stijenu. Puše bura, suze oči, hladno je. Odlučujem, dok čekam, šetati okolnim stazama ne bi li se ugrijala. Konačno, kad je došao i moj red, vodiči su se ukazali. Jedan me odveo do vrha, drugi Slaven, prikopčao me za sigurnosne pojase, ukratko objasnio tehniku spuštanja i moja slijedeća avantura mogla je početi. Kako se trebalo spuštati s vrha stijena, oko koje je poprilično hujao vjetar, bilo me strah, da ne poletim, baš bez padobrana i ne bi bilo nešto zabavno.
 
Koljena klecaju, hladan znoj polako se cijedi, ali sad-odustati?! Joooj, trta me! To je bila moja poruka Slavenu. A onda, dalje. Opet priroda i ja, pa kaj bu, bu.
 
Aleluja! Rit (biip) se uspješno prizemljila. Pomogla mi je učena alpinistica da se iskobeljam van iz zaštitnih vezica-gaćica. U tom trenu pukla me euforija. Već se dugo nisam tako od srca samoj sebi smijala. Priroda i ja. Ponovljeno uspješna suradnja.
 
Kreće 3 dionica. Gospodin, član GSS-a vodi nas slobodnim penjanjem kroz stijene. Treba ih gladiti, ali i dobro se hvatati, pametno pronalaziti uporišta i polako,noga do noge napredovati. Tu smo već opušteniji, lagano se razgovara, ipak je ovo lakši dio nastavnog "alpi- programa". Kišica je počela, stijene postaju klizave pa je i spuštanje opreznije. U podnožju, četvrto penjanje je zbog vremena otkazano. Dio moje ekipe odlazi u dom, pomoći oko roštilja. Meni je, čisto iz gušta došlo još jednom ponoviti penjanje kroz stijene, zadnju relaciju. Vraćamo se sretni uspješno u dom. Malo se motam, roštilj diši na sve strane, ljudi papaju, a meni se još hoda. Svi pitani vraćaju se autima. Jedna supenjačica je nešto ranije krenula natrag pješice, pa sada i ja krećem-sama-još malo avanture.

Od našeg Robija, vodiča "školice" tražim upute. Terihaji, Manja Vas, Cerje, Tepec, dio livade, dio šume... već umorna od silnog uzbuđenja toga dana, ali noge nose i nose. Tko pita, ne skita. Tako i ja napravim povremeno i oko pola 4 sam u užem centru Samobora. Vau! Uspjela sam. Mislim samo na tuš, tuš, tuš i jedva čekam slijedeći izlet, u nadi da ću naći suhodača. Ali i ovako Priroda i ja , spoj nadmudrivanja, izazova, ugoda- zabava je zajamčena.

23.3.2014.

 


Warning: mysqli_close(): Couldn't fetch mysqli in /home/japetic/public_html/libraries/joomla/database/driver/mysqli.php on line 210

Warning: mysqli_close(): Couldn't fetch mysqli in /home/japetic/public_html/libraries/joomla/database/driver/mysqli.php on line 210

Warning: mysqli_close(): Couldn't fetch mysqli in /home/japetic/public_html/libraries/joomla/database/driver/mysqli.php on line 210

Warning: mysqli_close(): Couldn't fetch mysqli in /home/japetic/public_html/libraries/joomla/database/driver/mysqli.php on line 210