Ova stranica koristi kolačiće (Cookies) radi pune funkcionalnosti i boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregledavanja suglasni ste s uporabom kolačića.

Prijava
Glavni izbornik

Začasni članovi HPD "Japetić"

Hrvatsko planinarsko društvo (HPD 1874 – 1944 ) u svojim je Pravilima predvidjelo imenovanje začasnih članova. To su bili oni istaknuti planinari „koje glavna skupština imenuje radi osobitih zasluga što su ih stekli za društvo ili njegov cilj“.
 
U 66 godina svoga postojanja proglašeno je samo 46 začasnih članova,dakle, bila je to rijetka počast koju nije bilo lako steći. Ponosni smo što su među njima i četiri samoborska planinara :
 
-          Mirko KLEŠČIĆ  ( Jastrebarsko 1865 – Samobor 1938 ), ljekarnik. U Samoboru živi od 1891. Suosnivač HPD Japetić, 20 godina podpredsjednik društva, pročelnik skijaške sekcije. Znatno je pridonio turističkom interesu za samoborsku okolicu. HPD ga je izabralo za začasnog člana 25.6.1931.
 
-          Adalbert GEORGIJEVIĆ ( Čerević u Srijemu 1899 – Samobor 1991 ), liječnik. Prije Drugog svj. rata liječnik je u Ivancu, a od 1945 u Samoboru, gdje je bio ravnatelj doma zdravlja. Godine 1923. obnavlja podružnicu HPD Ivančica u Ivancu, njen je tajnik i predsjednik. Godine 1929. pokreće izgradnju Pasarićeve kuće na Ivanščici. U Samoboru je član PD Japetić, član uprave, podpredsjednik i predsjednik suda časti, osnivač i prvi pročelnik stanice GSS u društvu. Istaknuo se kao organizator,predavač i planinarski pisac ( 70 godina planinarstva u Ivancu, 1968.). HPD ga je izabrao za začasnog člana 25.6.1931.
 
-          Stjepan ŠOIĆ ( Samobor 1885 – 1957 ), bio je svestrani sportaš, 1902. osnivač športskog kluba „Šišmiš“. Prvi predsjednik HPD Japetić. Potaknuo je uređenje planinarske kuće pod Lipovcem ( „Šoićeva kuća“ ).Počasni predsjednik PD Japetić, a HPD ga je izabralo za začasnog člana 26.6.1934.
 
-          Franjo FLAŠAR ( 1883 - 1945 ) .Za predsjednika društva izabran nakon izvanredne skupštine u ljeto 1935. Pokrenuo i financirao preuređenje trošne „Šoićeve kuće“ u „Lipovački dom“ , za ono vrijeme suvremeni planinski objekt, potpuno opskrbljen za višednevni boravak posjetitelja. U njegovom mandatu izgrađen je i Lipovački zdenac, obnovljene su markacije i putovi u Samoborskom gorju, te izdana planinarska karta Žumberačkog i Samoborskog gorja, uz povećanje članstva na preko 300 članova. Začasnim članom HPD-a postaje  1937. godine

Zaslužni članovi HPD "Japetić"

HPD-JapeticOdgovor na postavljeni zadatak Uredništva mogao je biti suhoparan statistički prikaz dodijeljenih pohvala, zahvalnica, plaketa, diploma i inih priznanja odnosno osvojenih „trofeja“ Društva, Hrvatskog planinarskog saveza ili drugih planinarskih organizacija. Odabrana je prezentacija čitavog područja djelovanja Društva kroz rad istaknutih pojedinaca. U redoslijedu je presudan bio planinarski staž.
 
Branka FABEK (1955.), članica Društva od 1968. s prekidom od 1976. do 1985 zbog obiteljskih obveza. Profesija: fizioterapeut. Godine 1988. završila Opću planinarsku školu, 1990. Tečaj za vodiče društvenih izleta te 1992. Alpinističku školu u Planinarskom društvu „Željezničar“: Vlasnica je i Značke čuvara prirode. Uz izvanredno poznavanje hrvatskih planina i slovenskih alpi planinarila je i svim dijelovima bivše države, po Austriji, Grčkoj Italiji,
Branka FabekSlovačkoj i Švicarskoj, a 1995. popela se na Mont Blanc. Šetala je i po Himalaji. Iza nje je 10 (deset vrhova iznad 4 000 m i 60 (šezdeset ispenjanih alpinističkih smjerova. Godišnje vodi i po desetak, pretežno zahtjevnih, izleta. U pravilu za male grupe (za jedan bivak). Prilikom vođenja većih grupa iskazuje izuzetnu toleranciju i razumijevanje za sve sudionike primjereno visokoj razini planinarske etike.
 
Tijekom 1990. obnavlja zamrlu Sekciju za orijentacijsko trčanje. Uz osobne uspjehe , pretežno u grupi Ž-35 pa kasnije u Ž-45 posebno je ponosna na generacije mladih ljudi, bolje reći djece koje je u međuvremenu odgojila i od kojih su neki postali bolji od učitelja. Jelena Telišman je zajedno s Nikolom Totom već 5 (pet) puta sudjelovala na Svjetskom juniorskom prvenstvo. Matija Razum (1992.) trenutno ima status vrhunskog sportaša 3. kategorije. Sekcija za orijentacijsko trčanje djeluje od 2007. kao samostalni Orijentacijski klub „JAPETIĆ“. Tridesetak članova osim sudjelovanja ima već višegodišnje iskustvo u samostalnim organizacijama natjecanja za prvenstvo Republike Hrvatske. Aktivna je članica tima voditelja  svih 5 (pet) do sada održanih planinarskih škola realiziranih u HPD-u „JAPETIĆ“. Tema je, zna se: orijentacijsko trčanje. Od 2002. nositeljica je Srebrnog znaka HPS-a. Samo zbog vlastite samozatajnosti taj znak još nema zlatni sjaj.
 
Darko DOEMOETOERFFY (1957), član Društva od 1993. U HPS-u (PD Sljeme) od 1982. Profesija: specijalist za telekomunikacije. Razlog za učlanjenje: boravak i uživanje u prirodi (nastavak članstva u izviđačima). Opća planinarska škola završena 1982. u „Sljemenu“ a Tečaj za vodiča društvenih izleta 1997. Predsjednik Društva kroz dva 
Darko Doemoetoerffyčetverogodišnja mandata (2002 – 2006 – 2010). Inicijator Japetićevog pohoda (2006) do danas održanog 6 (šest) i Susreta samoborskih planinara održanog 7 (sedam) puta. Tijekom njegovih mandata izrađene su i distribuirane tri verzije majica s logotipom Društva. 2003. svečano je proslavljena 80-a godišnjica osnutka Društva. Sukreator je Sudnikovog pohoda o kojem se i dalje s veseljem brine.
U njegovom mandatu angažirani su novi domari u Šoićevoj kući. Planinari s velikim veseljem i interesom najskrovitijim krajevima Hrvatske uživajući u svakom tragu rada prirode ili ljudskih ruku iz proteklih vremena. Prvenstveno uživa u organizaciji izleta i animaciji za njih. Pečat, kao planinarski trofeji, u drugom su planu. Pa ipak ima u vlastitoj arhivi Priznanje HPS-a za 125 osvojenih vrhova Hrvatske planinarske obilaznice i 13 (trinaest) „gojzerica“ za 130 obilaznica po Hrvatskoj i Sloveniji. Posebno voli planinariti bosansko-hercegovačkim planinama, a bilo ga je i u Makedoniji te u Slovačkoj.
Kada ocjenjuje rad Društva u proteklom deceniju ocjenjuje praktički sebe:Dobro, a moglo je i bolje. A što zamjera sebi odnosno Društvu? Premalo uključenih mladih ljudi. Nisam bio dovoljno uporan. Poruka novim (mladim) članovima: Uživajte u prirodi i druženju, suncu i zelenilu, cvijeću i ptičjem pjevu.
Nositelj je Srebrnog znaka HPS-a. Sreću ne traži u njegovom pozlačivanju već u mogućnosti da nekome pokaže kakav zanimljiv kutak Lijepe naše.
 
Ivanka JAKOPEC (1974.), članica Društva od 1997. Profesija: fizioterapeut. Razlozi za učlanjenje: bijeg s asfalta u prirodu i popust kod spavanja u planinarskim domovima.
Godine 2006. završila je Opću planinarsku školu. Još iste godine završila je i Alpinističku školu Planinarskog društva „Željezničar“. Već 2007. sudjeluje u provedbi alpinističke škole koju je uspješno završilo 8 (osam) polaznika (redom mladi ljudi + Ratko).. Od tada aktivno surađuje u provođenju redovnih alpinističkih škola „Željezničara.
Godišnje ostvari 40 – 50 alpinističkih uspona (preko 100 m). Osim hrvatskih penjačkih smjerova često gostuje u slovenskim i austrijskim Ivanka Jakopecstijenama. Prakticira penjanje u suhim uvjetima, ali ne bježi od zimskih uspona. A posebno uživa u penjanju uz zaleđene slapove. U društvenim planinarskim izletima sudjeluje ovisno o njihovoj atraktivnosti i ne trči za žigovima. Vrlo rado participira u organizaciji Japetićevih pohoda.
Dosada je za svoj rad nagrađena diplomom za uspješnu suradnju od „Željezničara“ i (obiteljskom) pohvalom 2006. od „Japetića“. Smatra da se politika Društva  u odnosu na animaciju mladih kadrova u zadnje vrijeme popravila, ali upozorava na generacijski različite interese na što bi Društvo možda trebalo odgovoriti osnivanjem „omladinske“ sekcije.
Sebi zamjera što se nisu kao obitelj još ranije počeli baviti planinarstvom (čitaj: alpinizmom) a osobnim neuspjehom naziva dugove zbog nerealiziranih ciljeva. Novim (mladim) članovima vrlo jasno poručuje. Hodajte, penjite se, bilo kakva aktivnost u prirodi je poželjna. Svakako uključite i djecu. Od Društva očekuje više ulaganja u alpinističku opremu bez čega je teško animirati nove članove. Očito je na dobrom putu prema osnivanju Alpinističke sekcije.
 
Božo NIKL (1968), član Društva od 2003.  Profesija: obrtnik – stolar. Razlog za učlanjenje: društvo za planinarenje.
Planinarsku je školu završio 2004. Alpinističku 2005. nakon čega se uključuje u samoborsku Gorsku službu spašavanja (GSS). Trenutno ima status instruktora speleo-spašavanja. Sudjelovao je u izvlačenju Tomislava Gluščevića iz jame Kite Gačešine s dubine od približno 300 m. Redovna dežurstva, posebno u skijaškoj sezoni, ostavljaju mu manje vremena za planinarenje. Ipak je osim Hrvatskom i Slovenijom planinario Austrijom, Italijom i Švicarskom te je osvojio  4 (četiri) vrha preko 4 000 m.
U Društvu je aktivan član markacističke sekcije. Povremeno osobno vodi izlete i redovno brine o osiguranju sudionika Japetićevih pohoda. U interesu pomlađivanja planinarskog kadra predlaže održavanje Planinarske školu svake godine. Razmišlja i o održavanju Alpinističke škole,što neumitno znači da se pomalo formira kritična masa za osnivanje odgovarajuće sekcije. Poruka novim (mladim) članovima: Uključite se u rad Društva i dovedite svoje rođake i prijatelje.
 
Podatke prikupio i obradio
Jadranko Stilinović

Žarko Adamek (1934. - 1998.)

Drugi Japeticev pohod kreće iz Samobora u 9 sati nakon kratkog programa u Parku domovinske zahvalnosti. Tijekom hoda otvarat će se pogledi na samoborski Stari grad, Oštre, Plešivicu, Črmec, Veliki i Mali Lovnik, Japetić, zapadni dio Zagreba, dolinu Hrvatskog zagorja zaokruženu Medvednicom, Ivančicom i Strahinčicom te na istočne padine Žumberačkog gorja.
Punih 6 sati hoda čini ovaj Pohod pravom planinarskom turom. O iznenađenjima na putu bit će više riječi na licu mjesta.
 
ŽARKO ADAMEK (1934. - 1998.)
 
Pohod je posvećen samoborskom frizeru Žarku Adameku, zaljubljeniku u planine i prirodu, istinskom planinaru s dugogodišnjim hodačkim i penjalačkim stažom. Čovjeku koji je za planinare imao uvijek širom otvorena vrata svog salona na Trgu kralja Tomislava. Godinama je kod Žarka bilo mjesto okupljanja planinara, tu su se ostavljale poruke, razmjenjivale planinarske informacije i uplaćivala članarina. tako je u određeno vrijeme bio tajnik te predsjednik gospodarskog odbora, 40 godina blagajnik Društva.
 
Bio je dobar organizator izleta, pohoda i natjecanja, alpinist koji je ispenjao nekoliko prvenstvenih smjerova, član GSS-a, do kraja života aktivni planinar. Za osobni doprinos planinarskoj organizaciji odlikovan je sa sva tri znaka priznanja Hrvatskog planinarskog saveza. Za vrijeme Domovinskog rata je okupio grupicu planinara koja je"letjela" brdima zbog čega je u šali dobila naziv "Vražja divizija". Prerana smrt ga je zatekla na povratku s jednog od mnogobrojnih izleta realiziranih pod njegovim vodstvom. 
 
UZ ŽARKOVU STAZU
Park domovinske zahvalnosti. Na mramornim pločama ispisano je 51 ime poginulih branitelja iz Samobora i Svete Nedelje. S druge strane zida crkvenog dvorišta, u društvu stihova hrvatskih pjesnika, je grob Samoborke Julijane Engler rođ. Kamhi u hrvatskoj književnosti poznate kao Vrazova ljubica. Grob krasi brončani reljef s njezinim likom.Crkva sv. Anastazije - mučenice spominje se već 1334. godine. Prvobitno je izgrađena u gotičkom stilu, ali se s vremenom njezin izgled mijenjao. Dovršena je 1675. Njenih 7 oltara je izvedeno u romanskom stilu. Iznad glavnog oltara je vitraj sv. Anastazije, zaštitnice župe. Pročelje krasi renesansni portal. Obnovljena je 1975. povodom proslave 300-te godišnjice župe i danas se ubraja u rijetke ranobarokne crkve u Hrvatskoj.
 
Vrhovčak. 2 km SZ od Samobora - 285 stanovnika (92 domaćinstva). Kapela Sv. Vida potječe iz 1564. godine (natpis na zvonu). Svod svetišta je gotički. Glavni oltar je izveden 1757. a dva manja oltara 1758. Masivni je zvonik izgrađen vjerojatno u 19. stoljeću. Kapela sv. Križa se spominje 1642. godine. Postoji mišljenje da potječe još iz doba Rimljana. Svetište je izgrađeno u gotičkom stilu. Lijepa rotonda - okrugli dio kapele - izgrađen je kasnije i dvostruko je veća od samog svetišta. Toranj sazidan 1762. je prvobitno bio otvoren sa svih strana. U kapeli je nekoliko slika iz 18. i 19. stoljeća te vrijedan barokni drveni oltar. Unutrašnjost kapele obnovljena je 1973. godine i predstavlja spomenik kulture druge kategorije.
 
Dubrava Samoborska. 4 km zapadno od Samobora -189 stanovnika (51 domaćinstvo).
 
Vratnik Samoborski. 5 km zapadno od Samobora - 100 stanovnika (29 domaćinstva). Kapela Sv. Marka Križevčanina izgrađena je na mjestu manje kapelice iz 1933. godine s raspelom. Slike svetog Marka izradila je akademska slikarica Branka Babić.
 
Slani Dol. 7 km zapadno od Samobora - 226 stanovnika (64 domaćinstva). Kapela Sv. Florijana posvećena zaštitniku od požara sagrađena je 1936. godine, a temeljito obnovljena 1987. godine. Eko - centar ima informativno - edukacijsku namjenu unutar Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje. Cilj je očuvanje prirode ovog kraja koji se odlikuje velikom biološkom raznolikošću uz održivo korištenje prirodnih bogatstava. Eko - centar ima i izložbeni prostor koji se može razgledati uz stručno vodstvo, umjetnu stijenu za sportsko penjanje, a tu je i početak poučne staze «Put kraljice bukve».
 
Trtnica. Popularno odmorište planinara s kućicom (Štakanova vikendica) iz priče o Ivici i Marici (samo danas!).
 
Šipački breg. 9 km JZ od Samobora - 45 stanovnika (17 domaćinstva).
 
Sva navedena mjesta nose poštanski broj Samobora. Nalaze se na južnim padinama Samoborskog gorja. Brojčani podaci potječu iz Popisa stanovništva 2001. Stanovnici se bave poljodjelstvom, vinogradarstvom istočarstvom te trgovinom (Vrhovčak i Slani Dol). U Vrhovčaku se bave konzultiranjem i informatikom, a u Dubravi Samoborskoj glazbenom produkcijom.
 
Planinarski dom "Šoićeva kuća" uređen 1931. godine pregradnjom postojećeg objekta šumske željeznice. Dom je u više navrata dograđivan i obnavljan. U vlasništvu je HPD "Japetić", a nosi ime njegovog prvog predsjednika Stjepana Šoića (1985.-1957.).

Plešivičke razgledne piramide

Prva razgledna piramida na Plešivici svečano je predana na upotrebu 24. srpnja 1881. Izgradio ju je uz trošak od 524 forinte Hamilkar Praunsperger iz Samobora prema nacrtima društvenog arhitekta Milana Lenucija. Bila je to drvena piramida visoka 10 metara, čiji je donji dio bio ograđen i uređen kao sklonište, pa su planinari piramidu, a i sam vrh Plešivice prozvali »Čardak«.
 
Tu prvu piramidu Otvorenju čardaka prisustvovali su iz Zagreba, uz predsjednika HPD-a Ljudevita Farkaša Vukotinovića, još i članovi Ivan Benigar, Ljudevit Beluš, Nikola Faller (ugledni glazbenik i ravnatelj opere), braća Franjo i Vilim König, grof Miroslav Kulmer, Levin Schlosser, dr. Matija Štefinović, dr. Lovro Vrbanić i dr. Fran Vrbanić.
 
Plešivička piramida, međutim, nije bila prva razgledna piramida u hrvatskim planinama. Godine 1870., četiri godine prije inicijative za osnivanje Hrvatskog planinskog družtva (HPD-a), na Sljemenu je podignuta i 5. lipnja te godine predana na upotrebu jednostavna drvena piramida. Sljemenska je piramida bila prvi planinarski objekt u našoj povijesti. Već 1877., u vrijeme kad je predsjednik HPD-a bio akademik Josip Torbar, svečano je otvorena nova drvena piramida na Sljemenu, jer je ona iz 1870. bila dotrajala. Nova sljemenska piramida bila je prvi planinarski objekt koji je izgradila planinarska organizacija. Iduće godine (točnije, 1. rujna 1878.), odlukom Grada Zagreba planinari su uređenjem prostorija na prvom katu sljemenske lugarnice zvane Gradska kuća dobili prvu planinarsku kuću u Hrvatskoj.
 
Dakle, drvena piramida na Plešivici bila je drugi planinarski objekt koji je izgradio HPD! Ubrzo je dotrajala, a 1903. je izgorjela, pa je HPD započeo izgradnju nove, 6 metara visoke željezne piramide. Ona je predana na upotrebu 29. lipnja 1905., no već 1906. bila je zlobnom rukom znatno oštećena, a osobito je stradala tijekom Prvoga svjetskog rata. HPD je piramidu popravio i obnovio u prvobitnom obliku, te je opet svečano predana na upotrebu u nedjelju 19. listopada 1924., uz mnogobrojno sudjelovanje članova HPD-a, iz središnjice i njenih podružnica iz Zagreba (»Sljeme«), Jastrebarskog, Samobora, Duge Rese i Siska.
 
Piramida je tijekom Drugog svjetskog rata ponovno znatno oštećena. Prilikom geodetske izmjere bila je upotrijebljena kao triangulacijska točka, pa je ukrućena drvenim prečkama, a na njezinoj platformi podignut je nekoliko metara visok signal. Piramida u to vrijeme nije bila upotrebljiva za planinare. Prema analima HPD »Kapela« (tada PD »Rade Končar«), odluka o gradnji nove piramide donesena je 20. travnja 1955., kada je ustanovljeno da su nestali kutija, upisna knjiga i pečat što su ih končarevci postavili 6. veljače 1955. u svojoj prvoj radnoj akciji.
 
Dogovorom tadašnjeg PD »Rade Končar« i PD »Jastrebarsko« 1955. su rastavljeni ostaci stare piramide. Jaskanci su ih prenijeli do ceste i kamionom ih prevezli u tvornicu »Rade Končar«, gdje je izrađen projekt, prikupljen sav potreban materijal te načinjena nova piramida. Ona je na vrhu Plešivice postavljena već tijekom rujna 1956., a svečano je predana na upotrebu 21. srpnja 1957. Na svečanosti se okupilo više od 200 planinara. Osim predstavnika PSH-a i PS Zagreba, bili su tu članovi društava »Zagreb«, »Željezničar«, »Grafičar«, »Cepin« iz Podsuseda, »Japetić« i »Maks Plotnikov« iz Samobora, »Vinica« iz Duge Rese, šest planinara iz Prijedora te članovi PD »Jastrebarsko« i »R. Končar«.
 
Treća plešivička piramida stoji na vrhu 50 godina. Godine 1980. svježe je obojena, a 1992. (5. prosinca), kada se ratni vihor u sjeverozapadnom djelu Hrvatske utišao, svečano je proslavljena njezina 35. obljetnica. Kod piramide se okupilo oko 60 planinara, a uz pozdravne govore (Zdravko Ceraj, u ime PSZ-a) podijeljena su priznanja zaslužnima za gradnju. Pritom su glavni sudionici gradnje, Josip Beštak Fater i Mirko Kos, iznijeli neke pojedinosti o gradnji nove piramide. Poslije svečanosti većina planinara produžila je u dom na Žitnici gdje je nastavljeno druženje. Iduće je jutro osvanulo pod debelim mokrim snijegom pa je obilazak Jaskanskog planinarskog puta nastavilo samo devetero hrabrih. Zbog naglog topljenja snijega, potok Pećnik je silno nabujao pa su se, uz mnogo poteškoća, morali popeti po strmom, skliskom pobočju potoka u zaselak Goljak, pa odatle do Pribića, umjesto putom preko slapa Brisala. Tako je na uzbudljiv način završila proslava 35. obljetnice treće piramide na Plešivici.
 
Hrvatski planinar, autor članka Josip Šintić, Zagreb

Warning: mysqli_close(): Couldn't fetch mysqli in /home/japetic/public_html/libraries/joomla/database/driver/mysqli.php on line 210

Warning: mysqli_close(): Couldn't fetch mysqli in /home/japetic/public_html/libraries/joomla/database/driver/mysqli.php on line 210

Warning: mysqli_close(): Couldn't fetch mysqli in /home/japetic/public_html/libraries/joomla/database/driver/mysqli.php on line 210

Warning: mysqli_close(): Couldn't fetch mysqli in /home/japetic/public_html/libraries/joomla/database/driver/mysqli.php on line 210