Povijest HPD Japetić

 

Hrvatsko planinarsko društvo (HPD) osnovano je 1874. u Zagrebu. Svoj prvi izlet organiziralo je na Oštrc i Plešivicu u Samoborskom gorju 17. svibnja 1875. godine. U Samoboru društvo ima povjerenika koji je 1877. dao prokrčiti stazu na Okić-grad. U popisima članova HPD do Prvog svjetskog rata nalazimo više članova Samoboraca. HPD izgrađuje 1881. piramidu na vrhu Plešivice. Akcija osnivanja podružnice HPD-a u Samoboru 1899. nije uspjela. Prema neprovjerenim podacima prve staze iz Samobora na okolna brda su markirane 1903. Do Prvog svjetskog rata HPD je markirao više staza po Samoborskom gorju. HPD je 1922. otvorio planinarsko sklonište u iznajmljenoj kući u Prekrižju Plešivičkom.
osnivači hpd japetić

 

Podružnica Hrvatskog planinarskog društva u Samoboru osnovana je 1. srpnja, 1923. godine na Gradišću kod Samobora pod imenom “Japetić”.

 
Osnivači su bili Samoborci: Josip Filipec, Josip i Stanko Kompare, Viktor Matota, Josip Melinšćak, Milan Noršić, Franjo Regović, Stjepan Šoić i Vjekoslav Vrbanić. Na prvoj sjednici odbora 7.kolovoza 1923. za predsjednika podružnice izabran je Stjepan Fresl i već na toj sjednici potaknuta je rasprava o markacijama u Samoborskom gorju. Godinu dana kasnije za predsjednika je  izabran Stjepan Šoić.  Početno razdoblje djelovanja podružnice obilježilo je preuzimanje piramide na Tepcu i ruševina starog grada Samobora i Okića. Održavani su izleti u Samoborsko gorje i Žumberačku goru, na Strahinjščicu i Medvednicu. Značajni izleti su bili na Plitvička jezera te na Bled i Bohinj.
Podružnica je 1925. godine prokrčila i markirala “Pasarićev put”  nazvan po predsjedniku HPD-a. Put je vodio iz Rudarske drage (“Barutana”) pokraj Gregurić-Brega, Črnca i Velikog dola na Oštrc. Put je svečano otvoren 17.5.1925, točno 50. godina nakon prvog izleta HPD-a. Iduće godine (20.5.1926.) podružnica otvara planinarsku kuću nedaleko vrha Japetića. Nazvana je imenom darovatelja – “Mesićeva kuća”. Tijekom 1929. i 1930. u kuću je bilo nekoliko puta provaljeno,  a 1931. kuća je izgorjela.
Iste godine prestala je s radom šumska željeznica u Lipovečkoj dragi i podružnica je zakupila napuštenu željezničku postaju pod Lipovec-gradom. Zgradu je preuredila u planinarsku kuću i svečano otvorila 23.7.1931. pod nazivom “Šoićeva kuća pod Lipovcem”. Kuća je i danas važno polazište planinarskih izleta u sve predjele Samoborskog gorja.
Foto sekcija se osniva 1925, skijaška sekcija 1931. Posebna sekcija se brine o održavanju predavanja s dijapozitivima. Sekcija za markiranje obilježava putove na Samoborskom gorju. Broj članova se postupno povećava.
Nastoji se privući što veći broj planinara i izletnika u Samobor. U dogovoru s upravom Samoborske željeznice nedjeljom se uvodi posebni planinarski vlak. Označuju se novi putovi, postavljaju putokazi, kao vrhunac djelatnosti izdana je 1937. godine planinarska karta, a pregledne karte Samoborskog gorja postavljene su na željezničkoj postaji i na glavnom trgu u Samoboru.
Iza rata, planinari djeluju od 1946. godine u sekciji Fiskulturnog društva “Samobor”, koja se 26.6.1948. osamostaljuje pod nazivom Planinarsko društvo “Samobor”. Društvo 1953. godine vraća ime “Japetić” i razvija raznolike planinarske djelatnosti.
Planinarski domovi
Od 1931. godine “Šoićeva kuća” se u nekoliko navrata obnavlja i proširuje. Društvo upravlja i održava Planinarski dom “Dr. Miroslav Hirtz” u Jablancu od 1962. do 1980. godine. Od 1961. do 1968. članovi društva i građanstvo Samobora grade novi planinarsko-skijaški dom Veliki dol na temeljima predratne Skijaške kuće. Danas domom upravlja Gradsko poglavarstvo grada Samobora, a 2005. godine je nazvan Planinarski dom „Ivica Sudnik“, po dugogodišnjem predsjedniku HPD „Japetić“.
Planinarski putovi
Danas na Samoborskom gorju ima preko 200 km markiranih staza, a HPD “Japetić” održava markacije i putokaze na  jednoj trećini, na 20 pl. putova. Samoborska obilaznica. Društvo 1958. otvara Kružni planinarski put “Kroz Samoborsko gorje”, 2003. preimenovan u Samoborsku obilaznicu. Do danas je izdano šest izdanja putnog vodiča sa zemljovidom. Obilaznicu je obišlo puno planinara iz Samobora, Zagreba i ostalih mjesta u Hrvatskoj i drugih država.
Pohodi
Od 1965. godine, svakih deset godina, društvo priređuje planinarski pohod “Tragom prvog izleta HPD-a”. Na pohodu od Ruda preko Velikog dola i Oštrca do Plešivice sudjeluje nekoliko tisuća planinara i izletnika. Društvo priređuje u svibnju Japetićev pohod, svake godine drugom trasom po Samoborskom gorju, a u listopadu Sudnikov pohod: Samoborski muzej-Veliki dol.
Orijentacijska natjecanja
Natjecanje u kretanju uz pomoć zemljovida i kompasa koje se od 1958. održava jednom godišnje u Samoborskom gorju, prerasta u tradicionalno masovno natjecanje “Memorijal Janko Mišićo”, a jedan od organizatora je i PD “Japetić”. Članovi društva uspješno sudjeluju kao natjecatelji i na ostalim natjecanjima osvajajući veliki broj nagrada. Od 1993. godine članovi PD “Japetić” okupljaju se u orijentacijskoj sekciji. Sudjeluju na brojnim orijentacijskim takmičenjima i osvajaju vrijedne nagrade.
Gorska služba spašavanja
Zalaganjem liječnika dr. Andrije Georgijevića osnovana je 1954. Stanica GSS u Samoboru, s ciljem pružanja prve pomoći unesrećenima u Samoborskom gorju, okupljajući stručno školovane planinare. Svake godine stanica ima više akcija u Samoborsko gorju, spašavajući unesrećene ili tražeći nestale.
Speleološki odsjek
Istraživanje kraških pojava u Samoborskom gorju započinje početkom stoljeća, a obnavlja se istraživanjem novootkrivene Grgosove špilje (1973.) i osnivanjem Speleološkog odsjeka PD “Japetić” 1975. godine. U narednim godinama istraženo je niz jama i špilja u Samoborskom gorju, Žumberku, Kordunu i Velebitu. Članovi se mogu pohvaliti silaskom na dno Lukine jame ( -1392 m) na Velebitu i višegodišnjim istraživanjima zamršenog spleta kanala špilje Provala kod sela Donji Oštrc u Žumberku, u dužini preko 1800 m.
Ostale djelatnosti
Zaslugom dugogodišnjeg predsjednika PD”Japetić”  Ivice Sudnika, otvorena je 1957. godine planinarska zbirka kao postav Planinarskog muzeja Hrvatske, tada smještena u dijelu Samoborskog muzeja. Obnovom Samoborskog muzeja planinarska zbirka se pohranjuje, a dio eksponata je izložen u stalnom muzejskom postavu. Prigodno se priređuju i planinarske izložbe.
Sanjkaška sekcija
Šezdesetih godina u društvu se njeguje športsko sanjkanje i priređuju se natjecanja na stazi u Anindolu. Osniva se sanjkaška sekcija u društvu. Članovi sudjeluju i na natjecanjima u Sloveniji. Društvo sudjeluje kod osnutka Sanjkaškog saveza Hrvatske 1961. u Samoboru. Rad sekcije zamire 1970. zbog nemogućnosti održavanja natjecanja na dotadašnjoj stazi.
PD „Dr.Maks Plotnikov”
U poduzeću “Fotokemika” djelovala je pl. sekcija koja 1955. prerasta u samostalno planinarsko društvo “Dr.Maks Plotnikov” Samobor.
Sekcija „Samoborka“
U razdoblju od 1979. do 1986. djeluje pl. sekcija u poduzeću “Samoborka”, priređujući niz kvalitetnih izleta za svoje članove.
Društveni izleti
Planinarski izleti predstavljaju glavnu aktivnost većine članova  društva. Osim najbliže okolice Samobora priređivani su društveni izleti i na ostale hrvatske planine, posebno na Velebit i planine Gorskog kotara. Članovi su tijekom godina obišli većinu planina na prostoru bivše države. Ipak najviše su obilazili slovenske planine, a posebno Triglav kao najviši vrh. Manje skupine i pojedini članovi popeli su se na niz  vrhova u Centralnim Alpama i na najviše vrhove Grčke, Bugarske, Makedonije, Slovačke, Poljske, Italije, Švicarske, Francuske,
Japana…
Visokogorsko planinarenje
Obilaskom visokih planina u snježnim uvjetima bavi se sve više članova. Tako su se u organizaciji PD “Japetić” popeli više puta na Grossglockner (3795m), Mont Blanc (4810m), Matterhorn (4505m) i na Kilimanjaro (5895m) – najviši vrh Afrike. Pojedini članovi pridružili su se drugim organizatorima i pripomogli uspješnim usponima na Toubkal (4165m – Visoki Atlas u Maroku, 1978), Thorong La (5420 m u Himalajama, 1982), Elbrus (5633m na Kavkazu, 1990), Naya Kanga (5846m u Himalajama, 1995). Tu se posebno ističe Roman Vuković koji se popeo na Aconcagvu – 6960m u Andama, najviši vrh Južne Amerike i Peak Korzhenevskoy 7105 m u Pamiru.
Pripremili: Darko Dömötörffy, Zdenko Kristijan i Vladimir Novak
Zaslužni članovi HPD Japetić

Odgovor na postavljeni zadatak Uredništva mogao je biti suhoparan statistički prikaz dodijeljenih pohvala, zahvalnica, plaketa, diploma i inih priznanja odnosno osvojenih „trofeja“ Društva, Hrvatskog planinarskog saveza ili drugih planinarskih organizacija. Odabrana je prezentacija čitavog područja djelovanja Društva kroz rad istaknutih pojedinaca. U redoslijedu je presudan bio planinarski staž.

Pročitaj više

Branka FABEK (1955.), članica Društva od 1968. s prekidom od 1976. do 1985 zbog obiteljskih obveza. Profesija: fizioterapeut. Godine 1988. završila Opću planinarsku školu, 1990. Tečaj za vodiče društvenih izleta te 1992. Alpinističku školu u Planinarskom društvu „Željezničar“: Vlasnica je i Značke čuvara prirode. Uz izvanredno poznavanje hrvatskih planina i slovenskih alpi planinarila je i svim dijelovima bivše države, po Austriji, Grčkoj Italiji,
Branka Fabek
Slovačkoj i Švicarskoj, a 1995. popela se na Mont Blanc. Šetala je i po Himalaji. Iza nje je 10 (deset vrhova iznad 4 000 m i 60 (šezdeset ispenjanih alpinističkih smjerova. Godišnje vodi i po desetak, pretežno zahtjevnih, izleta. U pravilu za male grupe (za jedan bivak). Prilikom vođenja većih grupa iskazuje izuzetnu toleranciju i razumijevanje za sve sudionike primjereno visokoj razini planinarske etike.
Tijekom 1990. obnavlja zamrlu Sekciju za orijentacijsko trčanje. Uz osobne uspjehe , pretežno u grupi Ž-35 pa kasnije u Ž-45 posebno je ponosna na generacije mladih ljudi, bolje reći djece koje je u međuvremenu odgojila i od kojih su neki postali bolji od učitelja. Jelena Telišman je zajedno s Nikolom Totom već 5 (pet) puta sudjelovala na Svjetskom juniorskom prvenstvo. Matija Razum (1992.) trenutno ima status vrhunskog sportaša 3. kategorije. Sekcija za orijentacijsko trčanje djeluje od 2007. kao samostalni Orijentacijski klub „JAPETIĆ“. Tridesetak članova osim sudjelovanja ima već višegodišnje iskustvo u samostalnim organizacijama natjecanja za prvenstvo Republike Hrvatske. Aktivna je članica tima voditelja  svih 5 (pet) do sada održanih planinarskih škola realiziranih u HPD-u „JAPETIĆ“. Tema je, zna se: orijentacijsko trčanje. Od 2002. nositeljica je Srebrnog znaka HPS-a. Samo zbog vlastite samozatajnosti taj znak još nema zlatni sjaj.
Darko Dömötörffy (1957), član Društva od 1993. U HPS-u (PD Sljeme) od 1982. Profesija: specijalist za telekomunikacije. Razlog za učlanjenje: boravak i uživanje u prirodi (nastavak članstva u izviđačima). Opća planinarska škola završena 1982. u „Sljemenu“ a Tečaj za vodiča društvenih izleta 1997. Predsjednik Društva kroz dva
Darko Doemoetoerffy
četverogodišnja mandata (2002 – 2006 – 2010). Inicijator Japetićevog pohoda (2006) do danas održanog 6 (šest) i Susreta samoborskih planinara održanog 7 (sedam) puta. Tijekom njegovih mandata izrađene su i distribuirane tri verzije majica s logotipom Društva. 2003. svečano je proslavljena 80-a godišnjica osnutka Društva. Sukreator je Sudnikovog pohoda o kojem se i dalje s veseljem brine.
U njegovom mandatu angažirani su novi domari u Šoićevoj kući. Planinari s velikim veseljem i interesom najskrovitijim krajevima Hrvatske uživajući u svakom tragu rada prirode ili ljudskih ruku iz proteklih vremena. Prvenstveno uživa u organizaciji izleta i animaciji za njih. Pečat, kao planinarski trofeji, u drugom su planu. Pa ipak ima u vlastitoj arhivi Priznanje HPS-a za 125 osvojenih vrhova Hrvatske planinarske obilaznice i 13 (trinaest) „gojzerica“ za 130 obilaznica po Hrvatskoj i Sloveniji. Posebno voli planinariti bosansko-hercegovačkim planinama, a bilo ga je i u Makedoniji te u Slovačkoj.
Kada ocjenjuje rad Društva u proteklom deceniju ocjenjuje praktički sebe:Dobro, a moglo je i bolje. A što zamjera sebi odnosno Društvu? Premalo uključenih mladih ljudi. Nisam bio dovoljno uporan. Poruka novim (mladim) članovima: Uživajte u prirodi i druženju, suncu i zelenilu, cvijeću i ptičjem pjevu.
Nositelj je Srebrnog znaka HPS-a. Sreću ne traži u njegovom pozlačivanju već u mogućnosti da nekome pokaže kakav zanimljiv kutak Lijepe naše.
Ivanka JAKOPEC (1974.), članica Društva od 1997. Profesija: fizioterapeut. Razlozi za učlanjenje: bijeg s asfalta u prirodu i popust kod spavanja u planinarskim domovima.
Godine 2006. završila je Opću planinarsku školu. Još iste godine završila je i Alpinističku školu Planinarskog društva „Željezničar“. Već 2007. sudjeluje u provedbi alpinističke škole koju je uspješno završilo 8 (osam) polaznika (redom mladi ljudi + Ratko).. Od tada aktivno surađuje u provođenju redovnih alpinističkih škola „Željezničara.
Godišnje ostvari 40 – 50 alpinističkih uspona (preko 100 m). Osim hrvatskih penjačkih smjerova često gostuje u slovenskim i austrijskim stijenama.
Ivanka Jakopec
Prakticira penjanje u suhim uvjetima, ali ne bježi od zimskih uspona. A posebno uživa u penjanju uz zaleđene slapove. U društvenim planinarskim izletima sudjeluje ovisno o njihovoj atraktivnosti i ne trči za žigovima. Vrlo rado participira u organizaciji Japetićevih pohoda.
Dosada je za svoj rad nagrađena diplomom za uspješnu suradnju od „Željezničara“ i (obiteljskom) pohvalom 2006. od „Japetića“. Smatra da se politika Društva  u odnosu na animaciju mladih kadrova u zadnje vrijeme popravila, ali upozorava na generacijski različite interese na što bi Društvo možda trebalo odgovoriti osnivanjem „omladinske“ sekcije.
Sebi zamjera što se nisu kao obitelj još ranije počeli baviti planinarstvom (čitaj: alpinizmom) a osobnim neuspjehom naziva dugove zbog nerealiziranih ciljeva. Novim (mladim) članovima vrlo jasno poručuje. Hodajte, penjite se, bilo kakva aktivnost u prirodi je poželjna. Svakako uključite i djecu. Od Društva očekuje više ulaganja u alpinističku opremu bez čega je teško animirati nove članove. Očito je na dobrom putu prema osnivanju Alpinističke sekcije.
Božo NIKL (1968), član Društva od 2003.  Profesija: obrtnik – stolar. Razlog za učlanjenje: društvo za planinarenje.
Planinarsku je školu završio 2004. Alpinističku 2005. nakon čega se uključuje u samoborsku Gorsku službu spašavanja (GSS). Trenutno ima status instruktora speleo-spašavanja. Sudjelovao je u izvlačenju Tomislava Gluščevića iz jame Kite Gačešine s dubine od približno 300 m. Redovna dežurstva, posebno u skijaškoj sezoni, ostavljaju mu manje vremena za planinarenje. Ipak je osim Hrvatskom i Slovenijom planinario Austrijom, Italijom i Švicarskom te je osvojio  4 (četiri) vrha preko 4 000 m.
U Društvu je aktivan član markacističke sekcije. Povremeno osobno vodi izlete i redovno brine o osiguranju sudionika Japetićevih pohoda. U interesu pomlađivanja planinarskog kadra predlaže održavanje Planinarske školu svake godine. Razmišlja i o održavanju Alpinističke škole,što neumitno znači da se pomalo formira kritična masa za osnivanje odgovarajuće sekcije. Poruka novim (mladim) članovima: Uključite se u rad Društva i dovedite svoje rođake i prijatelje.
Podatke prikupio i obradio
Jadranko Stilinović

Začasni članovi HPD Japetić

Hrvatsko planinarsko društvo (HPD 1874 – 1944 ) u svojim je Pravilima predvidjelo imenovanje začasnih članova. To su bili oni istaknuti planinari „koje glavna skupština imenuje radi osobitih zasluga što su ih stekli za društvo ili njegov cilj“.

Pročitaj više

U 66 godina svoga postojanja proglašeno je samo 46 začasnih članova,dakle, bila je to rijetka počast koju nije bilo lako steći.

Ponosni smo što su među njima i četiri samoborska planinara :

Mirko KLEŠČIĆ ( Jastrebarsko 1865 – Samobor 1938 ), ljekarnik. U Samoboru živi od 1891. Suosnivač HPD Japetić, 20 godina podpredsjednik društva, pročelnik skijaške sekcije. Znatno je pridonio turističkom interesu za samoborsku okolicu. HPD ga je izabralo za začasnog člana 25.6.1931.

Adalbert GEORGIJEVIĆ ( Čerević u Srijemu 1899 – Samobor 1991 ), liječnik. Prije Drugog svj. rata liječnik je u Ivancu, a od 1945 u Samoboru, gdje je bio ravnatelj doma zdravlja. Godine 1923. obnavlja podružnicu HPD Ivančica u Ivancu, njen je tajnik i predsjednik. Godine 1929. pokreće izgradnju Pasarićeve kuće na Ivanščici. U Samoboru je član PD Japetić, član uprave, podpredsjednik i predsjednik suda časti, osnivač i prvi pročelnik stanice GSS u društvu. Istaknuo se kao organizator,predavač i planinarski pisac ( 70 godina planinarstva u Ivancu, 1968.). HPD ga je izabrao za začasnog člana 25.6.1931.

Stjepan ŠOIĆ ( Samobor 1885 – 1957 ), bio je svestrani sportaš, 1902. osnivač športskog kluba „Šišmiš“. Prvi predsjednik HPD Japetić. Potaknuo je uređenje planinarske kuće pod Lipovcem ( „Šoićeva kuća“ ).Počasni predsjednik PD Japetić, a HPD ga je izabralo za začasnog člana 26.6.1934.

Franjo FLAŠAR ( 1883 – 1945 ) .Za predsjednika društva izabran nakon izvanredne skupštine u ljeto 1935. Pokrenuo i financirao preuređenje trošne „Šoićeve kuće“ u „Lipovački dom“ , za ono vrijeme suvremeni planinski objekt, potpuno opskrbljen za višednevni boravak posjetitelja. U njegovom mandatu izgrađen je i Lipovački zdenac, obnovljene su markacije i putovi u Samoborskom gorju, te izdana planinarska karta Žumberačkog i Samoborskog gorja, uz povećanje članstva na preko 300 članova. Začasnim članom HPD-a postaje 1937. godine

1874

godine
osnovano je hrvatsko planinarsko društvo (HPD)

1875

godine
HPD je izveo prvi društveni izlet u samoborsko gorje

 

1923

godine
osnovana je podružnica HPD-a u Samoboru pod imenom “Japetić”

1926

godine
otvorena “Mesićeva kuća” na japetiću

1931

godine
otvoren pl.dom “Šoićeva kuća”

1954

godine
osnovana stanica HGSS-a
u Samoboru

1963

godine
sagrađen pl.dom “Ivica Sudnik” na V.dolu

1973

godine
otkrivena “grgosova špilja”

1978

godine
sagrađen pl.dom “Maks plotnikov” pod Okićem