Ova stranica koristi kolačiće (Cookies) radi pune funkcionalnosti i boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregledavanja suglasni ste s uporabom kolačića.

Prijava
Glavni izbornik
Jadranko Stilinović

Jadranko Stilinović

Zaslužni članovi HPD "Japetić"

HPD-JapeticOdgovor na postavljeni zadatak Uredništva mogao je biti suhoparan statistički prikaz dodijeljenih pohvala, zahvalnica, plaketa, diploma i inih priznanja odnosno osvojenih „trofeja“ Društva, Hrvatskog planinarskog saveza ili drugih planinarskih organizacija. Odabrana je prezentacija čitavog područja djelovanja Društva kroz rad istaknutih pojedinaca. U redoslijedu je presudan bio planinarski staž.
 
Branka FABEK (1955.), članica Društva od 1968. s prekidom od 1976. do 1985 zbog obiteljskih obveza. Profesija: fizioterapeut. Godine 1988. završila Opću planinarsku školu, 1990. Tečaj za vodiče društvenih izleta te 1992. Alpinističku školu u Planinarskom društvu „Željezničar“: Vlasnica je i Značke čuvara prirode. Uz izvanredno poznavanje hrvatskih planina i slovenskih alpi planinarila je i svim dijelovima bivše države, po Austriji, Grčkoj Italiji,
Branka FabekSlovačkoj i Švicarskoj, a 1995. popela se na Mont Blanc. Šetala je i po Himalaji. Iza nje je 10 (deset vrhova iznad 4 000 m i 60 (šezdeset ispenjanih alpinističkih smjerova. Godišnje vodi i po desetak, pretežno zahtjevnih, izleta. U pravilu za male grupe (za jedan bivak). Prilikom vođenja većih grupa iskazuje izuzetnu toleranciju i razumijevanje za sve sudionike primjereno visokoj razini planinarske etike.
 
Tijekom 1990. obnavlja zamrlu Sekciju za orijentacijsko trčanje. Uz osobne uspjehe , pretežno u grupi Ž-35 pa kasnije u Ž-45 posebno je ponosna na generacije mladih ljudi, bolje reći djece koje je u međuvremenu odgojila i od kojih su neki postali bolji od učitelja. Jelena Telišman je zajedno s Nikolom Totom već 5 (pet) puta sudjelovala na Svjetskom juniorskom prvenstvo. Matija Razum (1992.) trenutno ima status vrhunskog sportaša 3. kategorije. Sekcija za orijentacijsko trčanje djeluje od 2007. kao samostalni Orijentacijski klub „JAPETIĆ“. Tridesetak članova osim sudjelovanja ima već višegodišnje iskustvo u samostalnim organizacijama natjecanja za prvenstvo Republike Hrvatske. Aktivna je članica tima voditelja  svih 5 (pet) do sada održanih planinarskih škola realiziranih u HPD-u „JAPETIĆ“. Tema je, zna se: orijentacijsko trčanje. Od 2002. nositeljica je Srebrnog znaka HPS-a. Samo zbog vlastite samozatajnosti taj znak još nema zlatni sjaj.
 
Darko DOEMOETOERFFY (1957), član Društva od 1993. U HPS-u (PD Sljeme) od 1982. Profesija: specijalist za telekomunikacije. Razlog za učlanjenje: boravak i uživanje u prirodi (nastavak članstva u izviđačima). Opća planinarska škola završena 1982. u „Sljemenu“ a Tečaj za vodiča društvenih izleta 1997. Predsjednik Društva kroz dva 
Darko Doemoetoerffyčetverogodišnja mandata (2002 – 2006 – 2010). Inicijator Japetićevog pohoda (2006) do danas održanog 6 (šest) i Susreta samoborskih planinara održanog 7 (sedam) puta. Tijekom njegovih mandata izrađene su i distribuirane tri verzije majica s logotipom Društva. 2003. svečano je proslavljena 80-a godišnjica osnutka Društva. Sukreator je Sudnikovog pohoda o kojem se i dalje s veseljem brine.
U njegovom mandatu angažirani su novi domari u Šoićevoj kući. Planinari s velikim veseljem i interesom najskrovitijim krajevima Hrvatske uživajući u svakom tragu rada prirode ili ljudskih ruku iz proteklih vremena. Prvenstveno uživa u organizaciji izleta i animaciji za njih. Pečat, kao planinarski trofeji, u drugom su planu. Pa ipak ima u vlastitoj arhivi Priznanje HPS-a za 125 osvojenih vrhova Hrvatske planinarske obilaznice i 13 (trinaest) „gojzerica“ za 130 obilaznica po Hrvatskoj i Sloveniji. Posebno voli planinariti bosansko-hercegovačkim planinama, a bilo ga je i u Makedoniji te u Slovačkoj.
Kada ocjenjuje rad Društva u proteklom deceniju ocjenjuje praktički sebe:Dobro, a moglo je i bolje. A što zamjera sebi odnosno Društvu? Premalo uključenih mladih ljudi. Nisam bio dovoljno uporan. Poruka novim (mladim) članovima: Uživajte u prirodi i druženju, suncu i zelenilu, cvijeću i ptičjem pjevu.
Nositelj je Srebrnog znaka HPS-a. Sreću ne traži u njegovom pozlačivanju već u mogućnosti da nekome pokaže kakav zanimljiv kutak Lijepe naše.
 
Ivanka JAKOPEC (1974.), članica Društva od 1997. Profesija: fizioterapeut. Razlozi za učlanjenje: bijeg s asfalta u prirodu i popust kod spavanja u planinarskim domovima.
Godine 2006. završila je Opću planinarsku školu. Još iste godine završila je i Alpinističku školu Planinarskog društva „Željezničar“. Već 2007. sudjeluje u provedbi alpinističke škole koju je uspješno završilo 8 (osam) polaznika (redom mladi ljudi + Ratko).. Od tada aktivno surađuje u provođenju redovnih alpinističkih škola „Željezničara.
Godišnje ostvari 40 – 50 alpinističkih uspona (preko 100 m). Osim hrvatskih penjačkih smjerova često gostuje u slovenskim i austrijskim Ivanka Jakopecstijenama. Prakticira penjanje u suhim uvjetima, ali ne bježi od zimskih uspona. A posebno uživa u penjanju uz zaleđene slapove. U društvenim planinarskim izletima sudjeluje ovisno o njihovoj atraktivnosti i ne trči za žigovima. Vrlo rado participira u organizaciji Japetićevih pohoda.
Dosada je za svoj rad nagrađena diplomom za uspješnu suradnju od „Željezničara“ i (obiteljskom) pohvalom 2006. od „Japetića“. Smatra da se politika Društva  u odnosu na animaciju mladih kadrova u zadnje vrijeme popravila, ali upozorava na generacijski različite interese na što bi Društvo možda trebalo odgovoriti osnivanjem „omladinske“ sekcije.
Sebi zamjera što se nisu kao obitelj još ranije počeli baviti planinarstvom (čitaj: alpinizmom) a osobnim neuspjehom naziva dugove zbog nerealiziranih ciljeva. Novim (mladim) članovima vrlo jasno poručuje. Hodajte, penjite se, bilo kakva aktivnost u prirodi je poželjna. Svakako uključite i djecu. Od Društva očekuje više ulaganja u alpinističku opremu bez čega je teško animirati nove članove. Očito je na dobrom putu prema osnivanju Alpinističke sekcije.
 
Božo NIKL (1968), član Društva od 2003.  Profesija: obrtnik – stolar. Razlog za učlanjenje: društvo za planinarenje.
Planinarsku je školu završio 2004. Alpinističku 2005. nakon čega se uključuje u samoborsku Gorsku službu spašavanja (GSS). Trenutno ima status instruktora speleo-spašavanja. Sudjelovao je u izvlačenju Tomislava Gluščevića iz jame Kite Gačešine s dubine od približno 300 m. Redovna dežurstva, posebno u skijaškoj sezoni, ostavljaju mu manje vremena za planinarenje. Ipak je osim Hrvatskom i Slovenijom planinario Austrijom, Italijom i Švicarskom te je osvojio  4 (četiri) vrha preko 4 000 m.
U Društvu je aktivan član markacističke sekcije. Povremeno osobno vodi izlete i redovno brine o osiguranju sudionika Japetićevih pohoda. U interesu pomlađivanja planinarskog kadra predlaže održavanje Planinarske školu svake godine. Razmišlja i o održavanju Alpinističke škole,što neumitno znači da se pomalo formira kritična masa za osnivanje odgovarajuće sekcije. Poruka novim (mladim) članovima: Uključite se u rad Društva i dovedite svoje rođake i prijatelje.
 
Podatke prikupio i obradio
Jadranko Stilinović

Žarko Adamek (1934. - 1998.)

Drugi Japeticev pohod kreće iz Samobora u 9 sati nakon kratkog programa u Parku domovinske zahvalnosti. Tijekom hoda otvarat će se pogledi na samoborski Stari grad, Oštre, Plešivicu, Črmec, Veliki i Mali Lovnik, Japetić, zapadni dio Zagreba, dolinu Hrvatskog zagorja zaokruženu Medvednicom, Ivančicom i Strahinčicom te na istočne padine Žumberačkog gorja.
Punih 6 sati hoda čini ovaj Pohod pravom planinarskom turom. O iznenađenjima na putu bit će više riječi na licu mjesta.
 
ŽARKO ADAMEK (1934. - 1998.)
 
Pohod je posvećen samoborskom frizeru Žarku Adameku, zaljubljeniku u planine i prirodu, istinskom planinaru s dugogodišnjim hodačkim i penjalačkim stažom. Čovjeku koji je za planinare imao uvijek širom otvorena vrata svog salona na Trgu kralja Tomislava. Godinama je kod Žarka bilo mjesto okupljanja planinara, tu su se ostavljale poruke, razmjenjivale planinarske informacije i uplaćivala članarina. tako je u određeno vrijeme bio tajnik te predsjednik gospodarskog odbora, 40 godina blagajnik Društva.
 
Bio je dobar organizator izleta, pohoda i natjecanja, alpinist koji je ispenjao nekoliko prvenstvenih smjerova, član GSS-a, do kraja života aktivni planinar. Za osobni doprinos planinarskoj organizaciji odlikovan je sa sva tri znaka priznanja Hrvatskog planinarskog saveza. Za vrijeme Domovinskog rata je okupio grupicu planinara koja je"letjela" brdima zbog čega je u šali dobila naziv "Vražja divizija". Prerana smrt ga je zatekla na povratku s jednog od mnogobrojnih izleta realiziranih pod njegovim vodstvom. 
 
UZ ŽARKOVU STAZU
Park domovinske zahvalnosti. Na mramornim pločama ispisano je 51 ime poginulih branitelja iz Samobora i Svete Nedelje. S druge strane zida crkvenog dvorišta, u društvu stihova hrvatskih pjesnika, je grob Samoborke Julijane Engler rođ. Kamhi u hrvatskoj književnosti poznate kao Vrazova ljubica. Grob krasi brončani reljef s njezinim likom.Crkva sv. Anastazije - mučenice spominje se već 1334. godine. Prvobitno je izgrađena u gotičkom stilu, ali se s vremenom njezin izgled mijenjao. Dovršena je 1675. Njenih 7 oltara je izvedeno u romanskom stilu. Iznad glavnog oltara je vitraj sv. Anastazije, zaštitnice župe. Pročelje krasi renesansni portal. Obnovljena je 1975. povodom proslave 300-te godišnjice župe i danas se ubraja u rijetke ranobarokne crkve u Hrvatskoj.
 
Vrhovčak. 2 km SZ od Samobora - 285 stanovnika (92 domaćinstva). Kapela Sv. Vida potječe iz 1564. godine (natpis na zvonu). Svod svetišta je gotički. Glavni oltar je izveden 1757. a dva manja oltara 1758. Masivni je zvonik izgrađen vjerojatno u 19. stoljeću. Kapela sv. Križa se spominje 1642. godine. Postoji mišljenje da potječe još iz doba Rimljana. Svetište je izgrađeno u gotičkom stilu. Lijepa rotonda - okrugli dio kapele - izgrađen je kasnije i dvostruko je veća od samog svetišta. Toranj sazidan 1762. je prvobitno bio otvoren sa svih strana. U kapeli je nekoliko slika iz 18. i 19. stoljeća te vrijedan barokni drveni oltar. Unutrašnjost kapele obnovljena je 1973. godine i predstavlja spomenik kulture druge kategorije.
 
Dubrava Samoborska. 4 km zapadno od Samobora -189 stanovnika (51 domaćinstvo).
 
Vratnik Samoborski. 5 km zapadno od Samobora - 100 stanovnika (29 domaćinstva). Kapela Sv. Marka Križevčanina izgrađena je na mjestu manje kapelice iz 1933. godine s raspelom. Slike svetog Marka izradila je akademska slikarica Branka Babić.
 
Slani Dol. 7 km zapadno od Samobora - 226 stanovnika (64 domaćinstva). Kapela Sv. Florijana posvećena zaštitniku od požara sagrađena je 1936. godine, a temeljito obnovljena 1987. godine. Eko - centar ima informativno - edukacijsku namjenu unutar Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje. Cilj je očuvanje prirode ovog kraja koji se odlikuje velikom biološkom raznolikošću uz održivo korištenje prirodnih bogatstava. Eko - centar ima i izložbeni prostor koji se može razgledati uz stručno vodstvo, umjetnu stijenu za sportsko penjanje, a tu je i početak poučne staze «Put kraljice bukve».
 
Trtnica. Popularno odmorište planinara s kućicom (Štakanova vikendica) iz priče o Ivici i Marici (samo danas!).
 
Šipački breg. 9 km JZ od Samobora - 45 stanovnika (17 domaćinstva).
 
Sva navedena mjesta nose poštanski broj Samobora. Nalaze se na južnim padinama Samoborskog gorja. Brojčani podaci potječu iz Popisa stanovništva 2001. Stanovnici se bave poljodjelstvom, vinogradarstvom istočarstvom te trgovinom (Vrhovčak i Slani Dol). U Vrhovčaku se bave konzultiranjem i informatikom, a u Dubravi Samoborskoj glazbenom produkcijom.
 
Planinarski dom "Šoićeva kuća" uređen 1931. godine pregradnjom postojećeg objekta šumske željeznice. Dom je u više navrata dograđivan i obnavljan. U vlasništvu je HPD "Japetić", a nosi ime njegovog prvog predsjednika Stjepana Šoića (1985.-1957.).