panorama Lipovec

KT Samoborske Obilaznice.

202 kilometara markiranih planinarskih puteva, sedam planinarskih domova, više drugih ugostiteljskih objekata,

te redovni lokalni autobusni promet i dobre ceste dovoljan su razlog za posjet Samoborskom gorju.

Za osvajanje spomen značke “Samoborske obilaznice” morate obići najmanje 12 KT po svom izboru od ukupno 17, što se može obići u dva dana hoda, 2 x 6 – 7 sati hoda ili ukupno oko 40 km pješice. Naravno da mi preporučujemo obilazak svih KT jer svaka od njih je posebna na svoj način. Samoborsko gorje možete obići u bilo koje godišnje doba, jer su domovi otvoreni i preko zime.

Obilazak je pogodan za sve uzraste i dobne skupine. Ako želite upoznati sve čari našeg gorja, preporučujemo Vam da obiđete Samoborsku obilaznicu koja pokriva sve vrijedne pažnje vrhove, planinarske puteve, planinarske staze, sve domove i kuće Samoborskog gorja.

“Samoborska obilaznica” je nasljednica je Kružnog puta “Kroz Samoborsko gorje”, koji je izgubio svoj smisao jer je Samoborsko gorje isprepleteno mrežom planinarskih puteva, te se do svake kontrolne točke može stići iz više smjerova.

Možemo reći da je svaka kontrolna točka lokalitet za sebe i pristup do svake je dio vlastitog izbora obilaznika.

Samoborska obilaznica žig

Kontrolne točke Samoborske obilaznice (klikom na “+” na svakoj KT možete vidjeti detalje o lokaciji žiga i opširniji opis)

Samoborski muzej (168 m) KT 1

Samoborski_muzej

Samoborski muzej (168 m) KT 1 Samobor je smješten zapadno od Zagreba na rubu Samoborskog gorja i Savske doline.
Nastao je kao trgovačko-obrtnički gradić koji je već 1242. godine poveljom kralja Bele IV proglašen “Slobodnim kraljevskim gradom”.
Samoborski muzej smješten je u središtu Samobora, 5′ od autobusnog kolodvora. U muzeju je deponirana i arhiva HPS-a.
Zavičajni je muzej sa stalnim postavom prirodoslovno-geološke, arheološke, etnografske i kulturno-povijesne zbirke, koje svjedoče i pripovijedaju priču o kontinuitetu života na samoborskom prostoru.
Muzej je otvoren 1949. godine i smješten je u povijesnom dvorcu Ferde Livadića iz 17. stoljeća. Posjeduje zbirku koja svjedoči o Livadićevu životu, pa tako sadržava i Livadićev povijesni glasovir, rukopise i partiture te dokumentaciju vezanu za njegov život i rad.
Kulturno-povijesna zbirka pokazuje razvoj Samobora od 1242. godine, od kada datira i povelja Bele IV., čiji se original i kopija iz 1501. godine također čuvaju u Muzeju. Žig KT 1 nalazi se u muzeju.
Stalni postav Etnografske zbirke s predmetima tradicijske kulture Samobora i njegove okolice, otvoren je 1998. godine, u nekadašnjoj služinskoj kući Livadićeva dvorca koja je danas u sastavu Samoborskog muzeja.
Uz to, u Muzeju se organiziraju radionice kraluža, svečanog nakita tradicijske nošnje samoborskog kraja. Zaslužan sakupljač građe za Samoborski muzej je Ivica Sudnik, koji je bio njegov utemeljitelj i dugogodišnji ravnatelj. Sve što je sakupio, snimio i napisao ostavio je u nasljeđe Muzeju. A toga je bilo mnogo, uključujući i veliku planinarsku arhivsku građu.
Kip Ivici Sudniku nalazi se na prostoru ispred Samoborskog muzeja.
Radno vrijeme: Utorak – petak: 9-15 sati; subota: 9-13 sati; nedjelja: 10-17; ponedjeljkom zatvoreno

Planinarski dom ‘Dr.Maks Plotnikov’ (411 m) KT 2

planinarski-dom-dr-maks-plotnikov

Planinarski dom “Dr.Maks Plotnikov” pod Okićem nalazi se podno ruševina Okić grada (499 m). Žig KT 2 je u domu.

Prilazi Okiću su iz Samobora 2:15 h; Klaka 40 min; Ruda (centar) 1:30 h; Galgova 1:30 h i Novog Sela Okićkog 40 min. Okić-grad stoji na osamljenoj stijeni kojom završava greben Plešivice.

Stari grad je izgrađen u 13 st., a napušten za seljačkih buna. Od doma pod Okićem ima 15 minuta laganog uspona do Zidina Okić grada.

Metalni žig Okić-grada za HPO je ugrađen u zid. Postoje i dva teža prilaza: Dragojlina staza i Žoharov klinčani put uz čelično uže po stijeni.

Etno kuća “Pod Okićem” je stara seoska kuća koja se može razgledati. Okić je strma stožasta hridina kojom na istoku završava hrbat Plešivice, visoka 495 metara. S njenoga se vrha dopire pogled na Pokuplje i Zagreb. Stijene s južne strane Okića odavna su alpinističko vježbalište. Zemljište Okića pripada planinarskoj organizaciji, koja ga je dobila presudom kotarskog suda u Samoboru 1933. godine.

Na vrhu je Okić grad, ostaci stare gradine. Izvrsno prilagođeni terenu, daju naslutiti nekadašnji oblik i veličinu. Gradina se prvi put spominje 1183. godine, a služila je do 1616. godine.

U svojoj prošlosti često je mijenjala vlasnike, a u područje pod njome u više su navrata prodrle turske čete.

Plešivica (779 m) KT 3

plešivica

Plešivica (779m), drugi je vrh po visini na Samoborskom gorju.

Sedam je kilometara udaljena od Jaske, a njezin južni dio ponajprije je poznat po svojim vinogradarima i vinarima. Iz plešivičkih podruma izlaze znana i cijenjena vina: graševina, rajnski rizling, traminac, bijeli pinot i chardonnay.

Prilazi vrhu Plešivica:

1. Rude (autobusna stanica u centru) – Manja Vas – Kotari – vrh Plešivica = 2 sata

2. Lovački dom na Poljanicama – vrh Plešivica = 40 minuta

3. Planinarski dom na Oštrcu – vrh Rancerje – Poljanice – vrh Plešivica = 1: 50 h

4. Planinarski dom Šoićeva kuća – Lipovec grad – vrh Rancerje – Poljanice – vrh Plešivica = 3 h

5. Repišće – Popov Dol – vrh Plešivica = 2:15 h

6. Planinarski dom na Japetiću – Velika Vrata – Kovinšćica – Sopoti – Poljanice – vrh Plešivica = 2:40 h

7. Planinarski dom na Okiću – Poljanica Okićka – vrh Plešivica = 1:30 h

Na grebenu Plešivice su tri vrha: prvi je Veliki vrh, drugi bezimen a treći je Plešivica (Čerga). Prva razgledna piramida postavljena je prije više od stoljeća, 1881. godine a današnja željezna piramida postavljena je 1957 godine.

Hrabrima se ovdje nudi još jedan posebni užitak: polijetanje padobranskim jedrima (paragliding). S piramide su lijepi vidici prema Velebitu, Kleku, Zagrebu, Samoborskom i Žumberačkom gorju te Hrvatskom zagorju.

Žig KT 3 je učvršćen na vanjskoj strani kutije na piramidi.

Gajev kamen (630 m) KT 4

gajev kamen

Gajev kamen (630 m) je 1,3 m visoka stijena u koju je nepoznati autor uklesao natpis “SLAVA GAJU, 1809 – 1909” u povodu stote obljetnice rođenja vođe hrvatskog preporoda Ljudevita Gaja.

Od lovačkog doma na Poljanicama se do Gajevog kamena može stići grebenskim putem za 25 minuta. Žig KT 4 se nalazi u metalnoj kutiji u blizini kamena.

Planinarski dom ‘Željezničar’ na Oštrcu (691 m) KT 5

pl dom oštrc

Planinarski dom “Željezničar” na Oštrcu (691 m) Iznad doma se stazom za nekoliko minuta dolazi na na vrh Oštrc (752 m).

Na kamenom vrhu, s kojeg se pruža krasan pogled na sve strane, nalazi se spomen ploča PD Japetić« iz 1953. godine u čast 80-obljetnice planinarstva u Hrvatskoj, jer su 1875. na ovaj vrh stigli članovi HPD-a na svom prvom organiziranom izletu. Južna strana vrha Oštrc, pod popularnim nazivom Flinka služi alpinistima za vježbalište. Žig KT 5 je u domu. Markirani prilazi planinarskom domu na Oštrcu:

1. Planinarski dom Veliki dol – pl. dom na Oštrcu a) Hofmanovim putem – 30 minuta b) okolnim putem livadama = 40 minuta

2. Rude (autobusna stanica u centru) – planinarski dom na Oštrcu = 1,15 h 3. Rude (autobusna stanica Rude-gornje) – Braslovje – planinarski dom na Oštrcu = 1 h

4. Pl. dom na Japetiću – prijevoj Velika vrata – Kovinšćica – pl. dom na Oštrcu = 2 h 5. Pl. dom Šoićeva kuća – Lipovec grad – pl. dom na Oštrcu = 1,30 h 6. prijevoj Poljanica – vrh Rancerje – pl. dom na Oštrcu = 1:30 h

Pl. dom ‘Ivica Sudnik’ (530 m) na Velikom dolu KT 6

pl dom ivica sudnik

Planinarski dom Ivica Sudnik na Velikom Dolu (530 m) nalazi se pod Oštrcom, na sedlu između Lipovačke i Rudarske drage, samo 45 minuta laganog hoda od centra Ruda, 45 minuta iz Smerovišća 1 sat od Šoićeve kuće i iz Samobora preko Palačnika za 1:45 h.

Informacije: Mario Kukić 091/35-92-884 Dom je otvoren vikendom, nudi jelo i piće a planinarima je na raspolaganju i 27 ležajeva.

KT 6 je u domu, a rezervni metalni žig je uzidan desno od ulaza u podrum.

vrh Veliki Črnec (607 m) KT 7

veliki črnec

Zahvaljujući svojem položaju i za nevisoko Samoborsko gorje značajnoj visini, samozatajni je Veliki Črnec, sa svojih 607 m, dobro vidljiv iz velikoga dijela toga gorja, a vidi se i iz Zagreba. Stoga je malo neobično što je razmjerno slabo poznat, tim više što se vrh toga plećatoga brda nalazi jedva četiri kilometra jugozapadno od središta Samobora i što je samo jedan kilometar udaljen od središta Ruda, poznatoga, nekad rudarskog naselja u srcu Samoborskoga gorja. Zaobišla ga je čak i granica Parka prirode »Žumberak – Samoborsko gorje«!

Dotiče ga tek svojim sjeveroistočnim dijelom. Na vrhu, u kutiji je žig KT 7. Do vrha Velikoga Črnca može se doći iz smjera Palačnika, slikovitoga vikendaškog naselja kroz koje vodi planinarski put iz Samobora do Planinarskoga doma »Ivica Sudnik« na Velikom dolu i »Željezničar« na Oštrcu. Markirani put počinje na mostu preko potoka Gradne, u ulici Taborec, podno ruševina staroga samoborskoga grada.

Iz Samobora do Palačnika, nekad omiljena planinarskog usputišta, trebat će vam 45 minuta do sat hoda.

Stari grad Lipovec (582 m) KT 8

stari grad lipovec

Stari grad Lipovec (582 m) se nalazi na padini Oštrca, iznad doma Šoićeva kuća.

Izgradio ga je Jaroslavov sin Ivan u 13. stoljeću, nedugo nakon Okić grada. Slićan je Okić gradu i u cijelosti je dijelio njegovu sudbinu.

Grad je sazidan od kamena lomljenca, prilično površno, što je razlog da se nije sačuvalo više zidina.

Žig KT 8 se nalazi u metalnoj kutiji unutar zidina. Od Šoićeve kuće ima 30 minuta uspona do zidina Lipovec grada a od pl. doma na Oštrcu može se stići za 40 minuta.

Planinarski dom ‘Šoićeva kuća’ (385 m) KT 9

šoićevakuća

ŠOIĆEVA KUĆA (385m) je najstariji pl. objekt u Samoborskom gorju. To je prizemna zgrada smještena d. od ceste uz potok Klokočevicu (ili Lipovečku Gradnu), a ispod obronka na kojem strši gradina Lipovec. Sagradila ju je 1931. podružnica HPD “Japetić” na mjestu nekadašnje stanice šumske željeznice, a po tadašnjemu zaslužnom predsjedniku nazvala je Šoićevom kućom. Ispred kuće društvo je 1935. sazidalo lijep zdenac, a oko njega postavilo pod krošnjom stolove i klupe za izletnike.

ŠOIĆEVA KUĆA više nije u vlasništvu HPD Japetića, te je trenutno zatvorena.

Šoićeva kuća je odlično polazište za uspone na Veliki dol, Oštrc, Lipovec-grad, Japetić, Veliki Lovnik i Noršić Selo * od Samobora do Malog Lipovca (10 km) vozi autobus * planinarski prilaz: od Samobora (Rudarska draga) preko Palačnika i Velikog dola 2:30 h Žig se nalazi na fasadi lijevo od ulaza, na visini od pola metra ili se obilaznik može slikati.

Planinarski dom ‘Žitnica’ (815 m) KT 10

žitnica

Planinarski dom “Žitnica” (815 m) izgrađen je na travnatom bilu Žitnici, s odličnim pogledom na Pokuplje i Žumberak.

Žig KT 8 je u domu. Od Šoićeve kuće su dva prilaza; po livadama i uz vrh Japetić 1:45 h a preko prijevoja Velika Vrata 1:30 h.

Uspon iz Jastrebarskog traje 2:45 h; iz Gorice Svetojanske 1:30 a iz Smerovišća uz slap Cerinski vir 2:45 h.

Do doma se može stići i od gostinjca sv. Bernarda za 1:30 h; od pl. kuće “scout” preko Orta za 3:15 h a od pl. doma “Željezničar” na Oštrcu za 2 h. Cerinski vir je slap visok oko 10 metara, udaljen 40 minuta od Smerovišća.

To je najviši slap u Samoborskom gorju.

vrh Japetić (879 m) KT 11

vrh japetić

Japetić (879 m) je najviši vrh Samoborskog gorja.

Na zaobljenom vrhu je 12 m visoka piramida koja je od 1889. do 1960. bila na Sljemenu.

S piramide je nezaboravan vidik na Samoborsko gorje, Žumberačku goru, Medvednicu, Pokuplje i Posavinu, na zagorske planine, Klek, Kapelu, Kamniške alpe i dr. Žig KT je ugrađen u postolje na piramidi.

Od pl. doma “Japetić” do vrha ima 20 minuta hoda a od sela Dragonoša 50 minuta. Od Šoićeve preko livada ili preko Velikih vrata ima 1:30 h uspona.

Gostinjac ‘Svetog Bernarda’ na Lovniku (690 m) KT 12

sv.bernard

Gostinjac Sv. Bernarda na Velikom Lovniku je planinarski dom, preuređen iz dotrajale lugarnice 1996. godine.

Veliki Lovnik je vrh u šumi, 10 minuta od Gostinjca. Žig KT 12 se nalazi u Gostinjcu.

Do doma se može doći iz Slanog Dola za 1:30 h; od Šoićeve kuće za 1:40 h i od Pl. doma na Japetiću za 1:20 h.

Slani Dol (480 m) KT 13

slanidol_picture2

Slani Dol (480 m) je selo na grebenu između Lipovečke drage i doline potoka Breganice.

Do sela vozi autobus iz Samobora. Tu je smješten Eko-centar Javne ustanove Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje. U prizemlju zgrade je prigodna izložba flore i faune.

Od Slanog Dola je lijep prilaz do Gostinjca Sv. Bernarda i dalje do Dragonoša i Japetića. Do Slanog Dola se može doći iz Smerovišća za 40 min, od Samobora (Hamor) za 1:30 h i od Grgosove špilje za 2 h. Žig se nalazi u Eko centru Slani Dol a rezervni žig je u gostionici “Gogo”.

Grgosova špilja u Otruševcu (240 m) KT 14

grgosova špilja

Grgosova špilja nalazi se na početku sela Otruševac, 5 km od Samobora.

Špilja ima dvije dvorane, a visinska razlika do dna iznosi 19 metara. Špilja bogata sigama, dugačka je 30 m.

Josip Grgos je otkrio špilju 1973. godine, kopajući kamenje za gašenje vapna. Nova špilja otkrivena je 2007. godine, sa tri nove dvorane, u duljini 130 m. Kroz špilju je izgrađen put i postavljena električna rasvjeta. Proglašena je zaštićenim geomorfološkim spomenikom prirode.

Do špilje vozi autobus iz Samobora za Vrhovčak a pješice se može prići iz Samobora (Trg kralja Tomislava) za 1:15 h; iz Grdanjaca za 1:15 h i iz Slanog Dola za 1:45 h Žig KT se nalazi u gostionici “Špilja” s druge strane ceste.

Poučna staza Otruševec započinje i završava kod Grgosove špilje. Na dužini od 2 km smješteno je devet točaka:

1. – poljoprivreda

2. – šuma

3. – selo

4. – vidikovac

5. – vinograd

6. – ponikva

7. – puhaljka

8. – Grogosova špilja

9. – vapnenica

Navedene točke su obilježene i opisane prigodnim tekstom na pločama. Staza se može obići za 90 minuta.

Noršić Selo (650 m) (Vilinske jame) KT 15

vilinske jame

Noršić Selo je naselje na padini Noršićke Plešivice.

Nedaleko od sela, na širokom hrptu, nalazi se crkva Sv. Duha i škola, pa se ovaj dio naziva Kapelišće.

Žig zatražite u kući D. Bošnjaka, Noršić selo br. 15 (Kapelišće). Do Noršić Sela vozi autobus a zadnja postaja je 15 minuta prije sela, kod odvojka ceste prema Jarušju. Do Noršić Sela se može pješice doći iz Grdanjaca preko Bedera za 2:30 h, od pl. doma na Japetiću za 2 h; od Gostinjca Sv. Bernarda za 1:20 h i od Slanog Dola preko Vilinskih Jama za 2:15 h. Do pl. kuće “Scout” u Koretićima ima 1 h. Noršićka Plešivica (721 m) je slikovit travnati zaobljeni vrh, koji preporučamo obići zbog dobra racgleda. Od Kapelišća do vrha je svega 20 minuta hoda.

Vilinske jame nalaze se ispod zaselka Tušini. U najveću špilju može se ući. Do otkrića Grgosove špilje, bila je to najpoznatija špilja u Samoborskom gorju. Iz Slanog Dola ima do špilje 1 h. Vilinske jame su sustav malih špilja iznad potoka Breganice.

Nastale su taloženjem travertina iz potoka koji se davno rušio preko stijena u Breganicu. Protežu se 12 m u dužinu, 10 m u širinu, te 8 m u visinu. Kratak hodnik vodi u manju špilju koja je povezana s najmanjom.

Sige koje su je nekada krasile nažalost su uništene

Planinarska kuća ‘Scout’ u Koretićima (360 m) KT 16

scout koretići

Planinarska kuća “Scout” u Koretićima nalazi se u Noršićkom jarku, u dolini potoka Bregane.

Centar se nalazi 5 minuta hoda od eko-sela Koretići, a u njegova dva objekta se nalaze kuhinja, dvije blagavaone, WC s tuševima i 4 osmerokrevetne sobe. Od Noršić Sela (AP) do kuće ima 1:45 h; iz Stojdrage preko Kravljaka 2 h; od pl. doma na Japetiću 2:45 h; od Gostinjca Sv. Bernarda 2 h; Šoićeve kuće preko Dragonoša i Orta 3 h te od Gornje Vasi 2:40 h.

Žig je u kutiji na zidu kuće.

gradina Tuščak (585 m) KT 17

tuščak

Tuščak (602 m) je šumom obrasli vrh iznad doline Bregane sa ruševinama starog grada, o čijoj prošlosti postoje oskudni podaci.

Od kule se pruža pogled na Stojdragu. Najviša točka brijega Tuščaka je u šumi i s nje se ne pruža vidik. Gradina Tuščak (585 m) nalazi se na šumovitom grebenu Tuščaka. Od nekadašnje srtažarske kule ostao je samo zid visine 1,5 m. Iznad zidina, na mjestu temelja druge kule je odmorište s klupama. To je jedina KT u Samoborskoj obilaznici koja se nalazi izvan Samoborskog gorja, u istočnom Žumberku.

U šumi 15 minuta od gradine nalazi se vrh Tuščak (602 m). Kutija sa žigom KT 17 je na drvetu izraslom na temeljima kule.

Od sela Kravljaka (504 m) ima 25 minuta do gradina. Od planinarske kuće “sout” u Koretićima ima 1:40 h do gradine Tuščak; od Stojdrage 1:20 h a od Gabrovice preko Osredka i vrha Tuščaka 1:45 h. Gradina Tuščak predstavlja važno arheološko nalazište.

Smješten je na vrhu dugačkog i uskog grebena istočnih obronaka Žumberačke gore u blizini sela Kravljak.

Na visini od 585 m nalaze se ostaci dviju kula koje su 20-ak metara udaljene jedna od druge.

Gradina Tuščak podignuta je na prijelazu iz 12. u 13 st. na tadašnjoj granici Njemačke i Hrvatsko – Ugarske države.

Obilazak obilaznice nije vremenski ograničen pa on može trajati 3 dana, ili nekoliko godina. Na svakoj KT nalazi se prigodni žig (u pl. domovima, kućama ili metalnim kutijama) na kojem piše “Samoborska obilaznica” i kojeg treba utisnuti u zato predviđen prostor u dnevniku. U slučaju da na KT nema navedenog žiga moguće je utisnuti neki drugi postojeći žig na toj KT, a koji može dokazati vaš obilazak. No u slučaju da ste zaboravili dnevnik ponijeti sa sobom ili pak da nijednog žiga nema, možete se slikati na KT s napomenom da se na fotografiji mora vidjeti vlasnik obilaznice i neko karakteristično obilježje mjesta na kojem je KT (dom, piramida i sl.).
Da bi ostvarili minimalni uvjet za spomen značku obilaznicu možete obići u dva dana (po 7 sati hoda) kao što je opisano u dnevniku, no mi preporučujemo obilazak u više kraćih izleta.
Dnevnik Samoborske obilaznice možete kupiti ili naručiti:
  • Zdenko Kristijan, e-mail zdenko.kristijan@gmail.com ili telefonom: 01 / 3362-886
  • Pismom na adresu: HPD”Japetić”, p.p. 31, 10430 Samobor
  • Hrvatski planinarski savez, Kozareva 22, Zagreb, radnim danom  8-15 h
 
Zemljovid
Preporučamo zemljovid: Planinarska karta SAMOBORSKO GORJE – izdavač SMAND Varaždin
Turističke informacije
Ured Turističke zajednice grada Samobora, na trgu kralja Tomislava 5 u Samoboru, radno vrijeme: pon.-pet. 8:00 – 19:00 sub. 9:00 – 17:00 ned. 10:00 – 17:00. U uredu Turističke zajednice grada Samobora, možete besplatno dobiti “Turističku kartu grada Samobora”, koja obuhvača i Samoborsko gorje.
Dopuna Dnevnika Samoborske obilaznice
Sve dopune SO objavljujemo u “Dopune dnevnika Samoborske obilaznice” i svaki dnevnik u prodaji ima takav ulijepljeni dodatak. Isto tako sve izmjene ili dopune su ažurirane na našim internet stranicama uz pojedinu KT za koju se odnosi.

Povijest Samoborske Obilaznice

Kružni planinarski put “Kroz Samoborsko gorje” ili danas Samoborska obilaznica je jedna od najstarijih hrvatskih obilaznica i jedna od obilaznica s najvećim brojem obilaznika. Planinarska društva “Japetić” i “Dr Maks Plotnikov” iz Samobora, te “Željezničar” iz Zagreba dogovorili su 1958. godine osnivanje obilaznice (transverzale) po Samoborkom gorju. Tijekom godine marljivo su obnavljali postojeće markacije i trasirali nove puteve, te 9. studenog iste godine otvorili obilaznicu. Ona je markirana u obliku velike kružnice, koja započinje i završava u Samoboru.

karta samoborske obilaznice

Kako svaku obilaznicu predstavlja njen dnevnik u koji se utiskuju žigovi kao dokaz obilaska određenog predjela tako je  i u ovom slučaju odmah štampana mala knjižica koja je nosila naziv “ISKAZNICA” kružnog planinarskog puta “KROZ SAMOBORSKO GORJE” i postavljeno 6 žigova na kontrolne točke: Planinarski muzej Hrvatske u Samoboru, Okić (žig u Klakama), dom “Janko Gredelj” na Oštrcu, Šoićeva kuća, Dom XIII proleterske na Japetiću i Noršić Selo. Prve prigodne numerirane značke dodijeljene su početkom 1959 godine.
 
Transverzale su tijekom šezdesetih godina postale popularne pa je to bio razlog dolaska mnogih planinara iz Hrvatske, i ostalih tadašnjih republika bivše Jugoslavije u Samoborsko gorje, što je uzrokovalo veliki potražnju za dnevnicima. Nakon nakon nekoliko godina iskaznica je rasprodana i PD “Japetić” izdaje novu, privremeno na listu papira (šapirografsku). Tijekom godina, u skladu s novim trendovima, mijenjao se izgled dnevnika i povećavao broj kontrolnih točaka.
Po završetku izgradnje doma na Velikom dolu, kružni put dobiva novu, sedmu kontrolnu točku. Prilikom proslave 20-obljetnice kružnog puta, 1978 godine, markacije su obnovljene, trasirani su novi putevi, izdan je novi dnevnik s vodičem i dvobojna grebenska karta. Proširen je broj kontrolnih točaka za još dvije, vrh Plešivice i izletište u Slanom Dolu.

  • dnevnik2
  • dnevnik3
  • dnevnik4
  • obilaznica6
  • dnevnik5
  • Obil_SamObil
Prvih tisuću dnevnika prodano je za pola godine pa je 1979 i 1983 tiskano drugo odnosno treće izdanje. Četvto izdanje izdano je 1983 i  štampano u rekodnih 5000 primjeraka. Sveukupno od 1958 godine štampano je 15000 dnevnika te dodjeljeno 5641 značke.
 
Broj prodanih dnevnika s vodičem dokazuje kako je  Samoborsko gorje popularno među planinarima, naročito Zagrepčanima. No na žalost, ukidanjem jeftinijeg prijevoza između Zagreba i Samobora naglo je opao broj posjetitelja Samoborskog gorja jer je cijena prijevoza vrlo važan faktor pri planiranju izleta.
 
Danas je kružni put je izgubio smisao onog “kružni” jer je Samoborsko gorje isprepleteno planinarskim putevima, te se do svake kontrolne točke može stći iz više smjerova. Možemo reći da je svaka kontrolna točka lokalitet za sebe i pristup do svake je dio vlastitog izbora obilaznika. Potaknuti tom činjenicom, prilikom proslave 80. godišnjice društva 2003. godine štampan je novi dnevnik koji je baziran na točkastom sistemu što znači da više nema definiranu trasu obilaska već su samo zadane kontrolne točke, a obilaziku je prepušten odabir puteva kojim će ih obići. Novi concept obilaznice nekako je odmah nametnuo i promjenu njenog imena pa je tako umjesto naziva kružnim putem kroz Samoborsko gorje dobila ime SAMOBORSKA OBILAZNICA. Njenim izdavanjem nije prekinut kontinuitet ove skoro najstarije obilaznice već je uz novi izgled spomen značke nastavljeno numeriranje značaka od broja 5000.
 
Promjenama stara obilaznica nije ukinuta, jer se njene kontrolne točke ne ukidaju, pa stoga stari dnevnici vrijede neograničeno.
 
Administraciju Kružnog puta vodio je od 1958. do 1978. g. Ivica Sudnik, a od 1979. ju vodi Zdenko Kristijan.