Proteklih nekoliko godina na planinarskom putu 47 (Smerovišće – Cerinski Vir – do puta 57) u Samoborskom gorju odvijalo se mnogo aktivnosti. U godini neposredno prije stote obljetnice „planinarskog otkrića“ Cerinskog vira želim dati osobni osvrt na održavanje navedene staze, provedbu projekta SOPI, pilot-projekta osiguranja zahtjevnih dionica planinarskih putova te, na kraju, postavljanje novog mosta ispod slapa.
Planinari su naišli na simpatični slap 6. ožujka 1927. godine vraćajući se s Japetića. Skupina planinara predvođena Stjepanom Šoićem predsjednikom Hrvatskog planinarskog društva podružnice ,,Japetić“ od lokalnog je stanovništva saznala da se slap naziva Cerinski vir. Slap nastaje na potoku Javorec koji izvire malo više putem pod vrhom Podjelak. Izraz “planinarsko otkriće” koristim namjerno jer su mještani dolazili na slap i koristili ga i mnogo ranije, ali među planinarima nije bio poznat. Nedugo nakon toga označen je planinarski put od Smerovišća do Cerinskog vira, a kasnije i dalje prema Japetiću. Zbog gaženja travnjaka koje se vjerojatno nije dopalo mještanima, podružnica je 1935. kupila privatno zemljište prema slapu. Tako je i dan danas, taj dio šume Bedenićka kojom se pristupa slapu, u vlasništvu Hrvatskog planinarskog društva „Japetić“ iz Samobora.
HPD Sveti Patrik postavio je pred desetak godina stepenice od podnožja slapa po strmom siparu, ali je kratka dionica uz slap i iznad slapa bila opasna za prolaz, naročito zimi. Uslijed nekoliko nezgoda koje su se dogodile na dionici puta koji obilazi slap, uz poticaj HGSS stanice Samobor u proljeće 2024. godine, taj dio staze upao je u pilot program Hrvatskog planinarskog saveza – Zahtjevne dionice. Cilj tih pilot lokacija bio je na kratkim dionicama proučiti i zaključiti koji je opseg posla, alata, materijala i ostalih zahtjeva potreban da bi se određena dionica puta učinila sigurnom za korištenje. Tada smo prvi puta bili na terenu i napravili osnovni popis potrebnih zahvata i izmjerili teren. Prisutni su bili Dražen Lovreček iz HPD Jastrebarsko, Oleg Celić PD Planinorci, Hrvoje Bišćan i Bojan Horvat HPD Japetić.
U idućem razdoblju dok se pilot projekt malo „kuhao“ iskoristili smo mogućnost da putem SOPI projekta (sigurna i održiva planinarska infrastruktura) dođemo do sredstava za održavanje planinarskih putova pa je tako i staza 47 ušla u protokol i u dva navrata očišćena i obnovljene markacije u jesen 2024. godine. Postavljene su i putokazne table na početku i kraju staze. Kada se ponovo dogodila nezgoda na slapu bilo je vrijeme da se ozbiljno krene sa akcijom osiguranja zahtjevnog dijela puta, planinarski savez je također bio spreman, te smo u jesen 2025. godine organizirali zajednički dva vikenda akcije uređenja puta. Hrvatski planinarski savez osigurao je potreban alat i materijal, HGSS stanica Samobor prevezla je navedeno na lokaciju planinarskog doma, članovi HPD Sv. Patrik dozvolili su da privremeno uskladištimo sve te stvari tijekom radova i poklonili metalne klinove koje su već imali spremne za istu svrhu. Na tim akcijama, uređena su zemljana gazišta na već ranije postavljenim stepenicama, uklonjeno je srušeno drveće i kamenje iznad staze koje je ugrožavalo prolaz. Znatno je proširena staza kojom se penje uz slap. Od materijala s terena napravljene su stepenice kako bi prolazak bio sigurniji. U vršnom dijelu zahtjevne dionice proširena je staza. Klesanjem stijene proširena su i poravnata gazišta da se izbjegnu poskliznuća te kako bi korak bio stabilan i čvrst. Na najizloženijem dijelu staze postavljeno je oko 30 metara sajle za rukohvat (gelender), kao dodatni faktor sigurnosti, koja je fiksirana u čvrsto tlo dubokim klinovima. U radovima su sudjelovali članovi: PD Planinorci, PD Pliva, HPD Rude, HPD Japetić.
Nakon odrađene akcije bili smo jako zadovoljni učinjenim, a i povratne informacije koje smo dobili bile su pozitivne. S obzirom da je most kod samog slapa već bio u vrlo lošem stanju pokrenuta je inicijativa da se i taj mostić obnovi odnosno postavi novi most koji će izdurati opet neko vrijeme prvenstveno posjetiteljima koji obilaze planinarski dom Cerinski vir i odu u šetnju do slapa. U realizaciju te ideje uključio se i Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje sa svojim djelatnicima te su uspjeli osigurati financijska sredstva za materijal i izradu mosta. Danijel Horvat vodio je taj dio posla te na koncu organizirao i montažu na poziciji što je bio poprilično složen zahvat. Masivni hrastov most ukupno težak preko 1,5t trebalo je staviti na poziciju do koje nema pristupa strojem. Sve je odrađeno u ljeto 2026. godine i tu smo na neki način podvukli crtu s obzirom na sve planirano. U radovima su sudjelovali, volonteri i djelatnici Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje i članovi PD Planinorci, HPD Japetić, HPD Pliva, HPD Matica, PD Susedgrad, Mali planinari (tate od klinaca).
Ono što nas sprječava da možemo reći kako smo završili sve planirano na stazi 47 jest sama priroda. Ona ima svoj ritam i neovisno o našem trudu stalno mijenja teren kojim prolazimo. Posljednjih godina svjedočimo sve češćim i snažnijim naletima vjetra, a iako je snijega manje, kada padne često je težak i mokar te uzrokuje velike štete u šumi. Upravo je ovaj dio staze posebno osjetljiv jer prolazi kanjonom potoka, uskim terenom s malo mogućnosti pristupa. Uklanjanje srušenih stabala, sanacija oštećenja i ponovno osiguravanje prohodnosti zato zahtijevaju puno vremena i truda koje najčešće ulaže tek mali broj ljudi koji svoje slobodno vrijeme poklanjaju planini. Nijedna planinarska staza nije nastala sama od sebe. Iza svake markacije, stepenice, mosta ili uređenog prolaza stoje ljudi koji su odvojili svoje vrijeme kako bi drugima omogućili sigurniji i ugodniji boravak u prirodi.
U ovoj priči sudjelovali su planinari, markacisti, spašavatelji, čuvari prirode, volonteri, savezi i ustanove koje su prepoznale važnost očuvanja ove staze i tu sinergiju valja naglasiti. Svima njima zajedničko nije potreba za osobnim priznanjima, nego zadovoljstvo da su napravili nešto dobro za planinu i za ljude koji će njome prolaziti. Priroda će i dalje pokazivati svoju snagu, a na nama je da joj se prilagodimo i čuvamo ono što su generacije prije nas stvarale.
Sve što je učinjeno tijekom proteklih godina nije samo obnova jedne planinarske staze, nego i priprema da Cerinski vir u godini svoje planinarske stote obljetnice dočeka posjetitelje sigurniji, uređeniji i spreman za nove generacije planinara.
Napisao:
Hrvoje Bišćan
voditelj markacijske sekcije HPD Japetić
