Japetićev pohod

Društvo organizira svake treće nedjelje u mjesecu svibnju planinarski “Japetićev pohod” po stazama Samoborskog gorja, svake godine drugom trasom.

Znak 5. Japetićevog pohoda koji je obilježen uz 135. godišnjicu Prvog pohoda HPD-a © HPD Japetić

Kratka crtica s 5. Japetićevog pohoda – Darko Dömötörffy

10. jubilarni Japetićev pohod odvijao se u sjeni pohoda Tragom 1. izleta HPD-a organiziranog povodom obilježavanja 140 godina od prve »laznje« koje je HPD poduzeo 17. svibnja 1875. na Oštrc i Plešivicu, pod vodstvom predsjednika dr. Josipa Schlossera. Oba pohoda su imala istu trasu i teško je procijeniti koliko je planinara bilo na kojem pohodu. U šali možemo reći da je na Japetićevom pohodu bilo skoro 1000 planinara.

Na neki način pohod Tragom 1. Izleta HPD-a napravio je dobru propagandu Japetićevom pohodu ponajprije zaslugom članova društva i dobrom organizacijom. Tjednima ranije pripremao se „veliki” pohod koji se organizira svake 10 godine, tako da je uz njega organizirati Japetićev pohod bila šala. Uz panoe kojih je bilo koliko i pohoda Tragom 1. Izleta napravljena su i 2 panoa u kojima je sažeto 10 godina Japetićevog pohoda. Panoi su bili poredani na igralištu RK Rudar gdje se održavala svečanost otvorenja „velikog” pohoda. Panoi su još jedan +, nešto što će ostati za spomen i prezentaciju društva. Kako se radi o prvom dvocifrenom pohodu, za sudjelovanje na svih 10 pohoda dodjeljivale su se majice društva.

Ono što je najvažnije je da su svi sudionici pohoda bili izuzetno zadovoljni čime je pridonijelo i vrijeme. Kad je dobro vrijeme sve izgleda super, vidici su dobri, staza je dobra, ne treba žuriti već se opušteno hoda. Sreće se puno poznatih lica i bilo je pravo zadovoljstvo biti 17.5.2015. u Rudama, na Velikom dolu, Oštrcu, Plešivici i Poljanicama. Nasmijana lica na sve stane. Tu se vadi čuturica, tamo pljoskica, teško da možeš zamisliti s čime je sve sendviča bilo. A i pohanci nisu izostali.

Na kraju puta, na Plešivici, udarali su se žigovi u dnevnik Japetićevog pohoda. Ovaj put pohod nije završio u Šoićevoj kući već na Poljanicama uz živu muziku, gulaš i bažul. Po običaju pohod se održavao pod brižnim okom HGSS-a koji srećom nije imao posla.

No kako to obično biva, rastanak se brzo primakao. Autobusi su na Poljanicama progutali naše prijatelje i odveli ih daleko od nas. Sljedeće godine ćemo se opet 3. nedjelje svibnja okupiti na novom Japetićevom pohodu, trase tko zna koje.

Na kraju jedan kuriozitet. Dnevnike našeg Japetićevog pohoda je na Plešivici ovjeravao planinar, član HPD Jastrebarsko. Eto što nosi globalizacija. 🙂