Napokon u Alpama nakon duge stanke
Zadnjih par godina iz raznih razloga propuštao sam izlete u slovenske Alpe, što je na neki način čudno jer sam nekoć provodio dosta slobodnog vremena po njima. I eto napokon, nakon što sam vidio Bojanovu najavu za Viševnik, rekoh samom sebi – vrijeme je za povratak. Krenuli smo tako iz Samobora, rano u nedjelju ujutro, Miro, Dubravko, Darko, Bojan, Anja i ja. Uz kratku kavu putem, eto nas preko Bleda na Rudnom polju (koje je polazišna točka) te nakon kraće pripreme i Bojanovog uvoda krećemo prema Viševniku.
Sam put prema Viševniku tehnički nije zahtjevan, ali dosta strm većim dijelom. Prvi dio prolazi kroz tipičnu alpsku crnogoričnu šumu, a drugi preko lijepih livada i kroz klekovinu prema vrhu. Upravo na tim livadama počinju se otvarati pogledi prema drugim vrhovima, a usponi postaju sve zanimljiviji. Naravno, najljepši dio je dolazak na sam vrh Viševnika (2070 m) od kud pucaju vidici na sve strane, a vrhunac je prekrasan pogled na Triglav s jasno vidljivom Kredaricom. Uspon do vrha traje nekih 2h umjerenog hoda.
Nakon kraće stanke na vrhu, par fotki i ruksak-gableca nastavljamo s drugim, i po mom mišljenju, zanimljivim dijelom izleta preko Srenjskog prevala (sedla) prema Studorskom prevalu. Tu započinje pravi alpski ambijent sa stjenovitim terenom, siparom te pokojom sajlom i klinovima. Anji je to bio pravi doživljaj pošto joj je to bio prvi alpski izlet i, čini se, nikako zadnji. Na pola puta otvara se spektakularni pogled prema dolini Krme, a u blizini su se našli i ostaci proljetnog snijega. Bojan je naravno odlučio ohladiti umorne noge u tom snijegu i iskreno nije se činilo da mu je bilo neko ugodno iskustvo 😊.
Po dolasku na Stodorski preval (cca 1,5 h od Viševnika) počinje spuštanje prema Rudnom polju. Sam silaz nema nekih značajnih obilježja, osim, možda, izvora s nevjerojatno svježom i prekrasno bistrom vodom. I eto nas, nakon skoro sat i pol od prevala, na parkingu, od kuda smo i krenuli. Na Rudnom polju u hotelu obavezna kava, piva, radler, nakon čega dio nas još malo do Bleda, a dio direktno prema Samoboru.
Sve u svemu prekrasan izlet koji me definitivno podsjetio zašto toliko volim te Alpe, zašto sam toliko vremena provodio po tim planinama te zašto već po dolasku doma planiram neki novi izlet.
Nikola Skendrović
Fotke: Bojan Horvat
