OBILJEŽILI SU PRVO DESETLJEĆE U OVOM STOLJEĆU
PROLOG
Odgovor na postavljeni zadatak Uredništva mogao je biti suhoparan statistički prikaz dodijeljenih pohvala, zahvalnica, plaketa, diploma i inih priznanja odnosno osvojenih „trofeja“ Društva, Hrvatskog planinarskog saveza ili drugih planinarskih organizacija. Odabrana je prezentacija čitavog područja djelovanja Društva kroz rad istaknutih pojedinaca. U redoslijedu je presudan bio planinarski staž.
Branka FABEK (1955.), članica Društva od 1968. s prekidom od 1976. do 1985 zbog obiteljskih obveza. Profesija: fizioterapeut.
Godine 1988. završila Opću planinarsku školu, 1990. Tečaj za vodiče društvenih izleta te 1992. Alpinističku školu u Planinarskom društvu „Željezničar“: Vlasnica je i Značke čuvara prirode.
Uz izvanredno poznavanje hrvatskih planina i slovenskih alpi planinarila je i svim dijelovima bivše države, po Austriji, Grčkoj Italiji, Slovačkoj i Švicarskoj, a 1995. popela se na Mont Blanc. Šetala je i po Himalaji. Iza nje je 10 (deset vrhova iznad 4 000 m i 60 (šezdeset ispenjanih alpinističkih smjerova. Godišnje vodi i po desetak, pretežno zahtjevnih, izleta. U pravilu za male grupe (za jedan bivak). Prilikom vođenja većih grupa iskazuje izuzetnu toleranciju i razumijevanje za sve sudionike primjereno visokoj razini planinarske etike.
Tijekom 1990. obnavlja zamrlu Sekciju za orijentacijsko trčanje. Uz osobne uspjehe , pretežno u grupi Ž-35 pa kasnije u Ž-45 posebno je ponosna na generacije mladih ljudi, bolje reći djece koje je u međuvremenu odgojila i od kojih su neki postali bolji od učitelja. Jelena Telišman je zajedno s Nikolom Totom već 5 (pet) puta sudjelovala na Svjetskom juniorskom prvenstvo. Matija Razum (1992.) trenutno ima status vrhunskog sportaša 3. kategorije. Sekcija za orijentacijsko trčanje djeluje od 2007. kao samostalni Orijentacijski klub „JAPETIĆ“. Tridesetak članova osim sudjelovanja ima već višegodišnje iskustvo u samostalnim organizacijama natjecanja za prvenstvo Republike Hrvatske. Aktivna je članica tima voditelja svih 5 (pet) do sada održanih planinarskih škola realiziranih u HPD-u „JAPETIĆ“. Tema je, zna se: orijentacijsko trčanje.
Od 2002. nositeljica je Srebrnog znaka HPS-a. Samo zbog vlastite samozatajnosti taj znak još nema zlatni sjaj.
Darko DOEMOETOERFFY (1957), član Društva od 1993. U HPS-u (PD Sljeme) od 1982. Profesija: specijalist za telekomunikacije.
Razlog za učlanjenje: boravak i uživanje u prirodi (nastavak članstva u izviđačima).
Opća planinarska škola završena 1982. u „Sljemenu“ a Tečaj za vodiča društvenih izleta 1997. Predsjednik Društva kroz dva četverogodišnja mandata (2002 – 2006 – 2010). Inicijator Japetićevog pohoda (2006) do danas održanog 6 (šest) i Susreta samoborskih planinara održanog 7 (sedam) puta. Tijekom njegovih mandata izrađene su i distribuirane tri verzije majica s logotipom Društva. 2003. svečano je proslavljena 80-a godišnjica osnutka Društva. Sukreator je Sudnikovog pohoda o kojem se i dalje s veseljem brine.
U njegovom mandatu angažirani su novi domari u Šoićevoj kući. Planinari s velikim veseljem i interesom najskrovitijim krajevima Hrvatske uživajući u svakom tragu rada prirode ili ljudskih ruku iz proteklih vremena. Prvenstveno uživa u organizaciji izleta i animaciji za njih. Pečat, kao planinarski trofeji, u drugom su planu. Pa ipak ima u vlastitoj arhivi Priznanje HPS-a za 125 osvojenih vrhova Hrvatske planinarske obilaznice i 13 (trinaest) „gojzerica“ za 130 obilaznica po Hrvatskoj i Sloveniji. Posebno voli planinariti bosansko-hercegovačkim planinama, a bilo ga je i u Makedoniji te u Slovačkoj.
Kada ocjenjuje rad Društva u proteklom deceniju ocjenjuje praktički sebe:Dobro, a moglo je i bolje. A što zamjera sebi odnosno Društvu? Premalo uključenih mladih ljudi. Nisam bio dovoljno uporan. Poruka novim (mladim) članovima: Uživajte u prirodi i druženju, suncu i zelenilu, cvijeću i ptičjem pjevu.
Nositelj je Srebrnog znaka HPS-a. Sreću ne traži u njegovom pozlaćivanju već u mogućnosti da nekome pokaže kakav zanimljiv kutak Lijepe naše.
Ivanka JAKOPEC (1974.), članica Društva od 1997. Profesija: fizioterapeut.
Razlozi za učlanjenje: bijeg s asfalta u prirodu i popust kod spavanja u planinarskim domovima.
Godine 2006. završila je Opću planinarsku školu. Još iste godine završila je i Alpinističku školu Planinarskog društva „Željezničar“. Već 2007. sudjeluje u provedbi alpinističke škole koju je uspješno završilo 8 (osam) polaznika (redom mladi ljudi + Ratko).. Od tada aktivno surađuje u provođenju redovnih alpinističkih škola „Željezničara.
Godišnje ostvari 40 – 50 alpinističkih uspona (preko 100 m). Osim hrvatskih penjačkih smjerova često gostuje u slovenskim i austrijskim stijenama. Prakticira penjanje u suhim uvjetima, ali ne bježi od zimskih uspona. A posebno uživa u penjanju uz zaleđene slapove. U društvenim planinarskim izletima sudjeluje ovisno o njihovoj atraktivnosti i ne trči za žigovima. Vrlo rado participira u organizaciji Japetićevih pohoda.
Dosada je za svoj rad nagrađena diplomom za uspješnu suradnju od „Željezničara“ i (obiteljskom) pohvalom 2006. od „Japetića“. Smatra da se politika Društva u odnosu na animaciju mladih kadrova u zadnje vrijeme popravila, ali upozorava na generacijski različite interese na što bi Društvo možda trebalo odgovoriti osnivanjem „omladinske“ sekcije.
Sebi zamjera što se nisu kao obitelj još ranije počeli baviti planinarstvom (čitaj: alpinizmom) a osobnim neuspjehom naziva dugove zbog nerealiziranih ciljeva. Novim (mladim) članovima vrlo jasno poručuje. Hodajte, penjite se, bilo kakva aktivnost u prirodi je poželjna. Svakako uključite i djecu. Od Društva očekuje više ulaganja u alpinističku opremu bez čega je teško animirati nove članove. Očito je na dobrom putu prema osnivanju Alpinističke sekcije.
Božo NIKL (1968), član Društva od 2003. Profesija: obrtnik – stolar.
Razlog za učlanjenje: društvo za planinarenje.
Planinarsku je školu završio 2004. Alpinističku 2005. nakon čega se uključuje u samoborsku Gorsku službu spašavanja (GSS). Trenutno ima status instruktora speleo-spašavanja. Sudjelovao je u izvlačenju Tomislava Gluščevića iz jame Kite Gačešine s dubine od približno 300 m. Redovna dežurstva, posebno u skijaškoj sezoni, ostavljaju mu manje vremena za planinarenje. Ipak je osim Hrvatskom i Slovenijom planinario Austrijom, Italijom i Švicarskom te je osvojio 4 (četiri) vrha preko 4 000 m.
U Društvu je aktivan član markacističke sekcije. Povremeno osobno vodi izlete i redovno brine o osiguranju sudionika Japetićevih pohoda. U interesu pomlađivanja planinarskog kadra predlaže održavanje Planinarske školu svake godine. Razmišlja i o održavanju Alpinističke škole,što neumitno znači da se pomalo formira kritična masa za osnivanje odgovarajuće sekcije. Poruka novim (mladim) članovima: Uključite se u rad Društva i dovedite svoje rođake i prijatelje
Podatke prikupio i obradio
Jadranko Stilinović