Trebao je to biti jedan zimski izlet, čak se spominjalo i sanjkanje, no ispalo je sasvim drugačije. U nedjelju, 4. veljače, dočekalo nas je sunčano i toplo vrijeme neobično (ili možda već uobičanjeno) za ovaj dio godine. Društvo malih i velikih planinara okupilo se ispred kleti Poljanica s ciljem planinarenja na vrh Plešivice. Ne baš direktno gore, već malo okolo pa tek onda na vrh. Vodičica ovog izleta, Helena, upoznala nas je s turom i sve nam detaljno pokazala na karti. Neki mali planinari dobili su svoje karte i pratili zadanu rutu za ovaj izlet. Prvi dio puta hodali smo po cesti do skretanja na makadamski put. S ove strane vrha sunce nas je ugrijalo i brzo smo skidali slojeve odjeće. Širokim putem i uz pomoć štapova (i jednog motivacijskog psa) i najmanji su došli do prvog odmorišta i skretanja na uski šumski put prema vrhu. Kratki odmor pa put prema vrhu. Uska i strmija šumska staza vodila nas po samom hrptu ovog lijepog brda. Nismo se stigli ni pošteno uspuhati, a već smo kroz krošnje vidjeli poznate obrise piramide s vrha Plešivice. Svatko si je našao svoj komadić za sunčanje i uživanje u pogledu prema jaskanskoj strani pa sve do Kleka u daljini. Najhrabriji su se popeli i na piramidu, a s druge strane su mogli vidjeti vrhove Kamniških alpa u daljini. Provjera rute s vodičicom, grupno slikanje i put prema početnog točki, kleti Poljanica. Za dolje je išlo lakše. Kako je zaključila jedna mala planinarka – „Kad idem gore ja nosim noge, kad idem dole noge nose mene.“. Pa noge su nas brzo donijele do naše početne točke. Osim druženja i lijepog dana na svježem zraku naučili smo nešto više o kartama i kako pratiti planinarski put, a na kraju i zaslužili nagrade – majice Malih planinara ili buffove/marame za glavu.
Jedva čekamo novi izlet! Čuli smo da se ide u Petrinju na Hrastovačku goru, a posjetiti ćemo i edukativni centar i naučiti još nešto o prirodi oko nas.
