U istom tjednu smo bili i tužni i sretni. Nažalost otpao nam je izlet u Gorski kotar zbog neočekivano lošeg vremena za ovaj dio godine. Snijeg, vjetar, kiša i temperature ispod nule nisu ono što očekuješ sredinom travnja te bez obzira što se ne predajemo lako po pitanju lošeg vremena ovaj put je bilo pametnije za grupu od 60 malih i većih planinara da ostanu doma.
No zato smo u istom tom tjednu da nam ne popusti planinarski duh organizirali predavanje namijenjeno za male planinare. Predavanje nam je održao dragi prijatelj Alan Čaplar. Mislim da su svi prisutni bili jako zadovoljni kako je sve prošlo. Bilo je puno učenja, puno veselja i smijeha, pitanja i odgovora, koncentracije i glupiranja, sve u svemu puno novoga za svakog malog planinara tj puno toga za ponoviti onima koji su već neke stvari o planinarstvu poznavali.
Štiklec je stara domaća riječ za kratke crtice o nekom događaju, zanimljivosti, anegdote. Za ovaj članak vam dajemo nekoliko štikleca iz pera raznih sudionika predavanja. Svatko je doživio predavanje na svoj poseban način
Kako pripadam generaciji koja se previše ne opterećuje komuniciranjem preko društvenih mreža, tako nisam ni vičan pisanju komentara na pojedine događaje, slike, objave, pa ni predavanja. No, ponukan pozitivnim dojmom koji sam osjetio na predavanju odlučio sam napisati nekoliko riječi o onome što smo taj dan čuli i vidjeli. Eto, već sam spomenuo kako sam se osjećao nakon predavanja – pozitivno, a isto tako se osjećao i moj 6-godišnji sin. Naime, nama nije planinarenje “u krvi”, odnosno ne potječemo, ni supruga ni ja, iz obitelji čiji su roditelji provodili slobodno vrijeme upoznavajući gore i planine naših zavičaja, stoga je sve što smo vidjeli i čuli na predavanju od gospodina Alana bilo itekako zanimljivo mome sinu, meni, a dojma sam, i svoj tamo prisutnoj djeci i roditeljima. Bilo je, više nego očito, da gospodin Čaplar ima iskustva u radu s djecom jer je uspio i u onome što i nama roditeljima ponekad teško uspijeva, a to je da potpuno zaokupi njihovu pažnju i usmjeri ih na slušanje, ali i interakciju, aktivno sudjelovanje, pa je to sve, na kraju, izgledalo, kao radionica, a ne predavanje što je zapravo i najbolji način da se djeca upoznaju sa osnovama planinarenja. Da ne duljim previše – i moj sin i ja bili smo puni dojmova nakon predavanja, a to je najbolji dokaz da je predavanje bilo uspješno. Jedva čekamo napuniti planinarski ruksak sa svim predmetima koji su nam potrebni; biti će tu možda i nečega što nam i nije potrebno, ali neka se nađe, za svaki slučaj
Ivan Midenjak, tata mali planinar
U utorak,10.travnja 2019. godine u prostorijama društva HPD Japetić održano je predavanje za male planinare. Predavanje je održao poznati nam planinar Alan Čaplar. Od njega uvijek možemo čuti mnogo dobrih stvari o planinarenju. Vrlo je komunikativan i pristupačan djeci. Klinci su uživali u svakoj njegovoj riječi, primjeru , a pogotovo u vađenju stvari iz „čarobnog velikog ruksaka“.
Božica Grgečić,voditeljica malih eko planinara iz Ruda
Predavanje stričeka Alana Čaplara
Bokić!!!
Ime mi je Roko Guliš. Učenik sam 3. a razreda OŠ Rude. Član sam grupe Mali eko planinari već treću godinu. Grupu vodi moja učiteljica Božica Grgečić. Bilo nas je svuda i svakog puta je bilo drugačije i posebno. Toga dana nismo išli planinariti , već smo imali svoj prvi mali planinarski sastanak u prostorijama HPD Japetić, kojeg smo moji roditelji i ja članovi. Došli smo u prostorije HPD Japetić nas 9 članova iz naše naše grupe i još 4 klinaca iz grupe malih planinara Samobora. Sastanak je vodio striček Alan Čaplar i naš vodič Hrvoje Bišćan. Na početku nas je molio da svi u jedan glas jednoglasno pozdravimo HELLOOP!!!
Odmah sam vidio da će biti baš zabavno. Striček Alan nam je govorio puno o planinarenju, vremenskoj prognozi,načinu hodanja…. Donio je veliki ruksak, ali najveći!!! Počeo je iz ruksaka vaditi stvari koje nam trebaju za planinarenje a to su: gojzerice(dobre i tople) , kabanica, voda, štapovi, rezervna odjeća, kapa, rukavice, šal, kompas, hrana iz ruksaka….. Sve smo te stvari dobro proučili i svatko je mogao i probati kako to funkcionira. Malo smo se orijentirali pomoću kompasa i razgovarali o orijentaciji. Na kraju je striček Alan izvadio šator, koji smo svi mi zajedno sa Hrvojem i njim složili!!!Ušuljali smo se svi u njega !!!Bilo je smijeha, veselja, doživljaja koje još nisam doživio! E, to je bio jedan mali izlet na zatvorenom kroz koji nas je vodio striček Alan, koji je i sam veliki planinar i vodič svoje grupe koja se zove Gojzeki!. Hvala mu na svemu jer sad sa tim svim znanjem od učiteljice i stričeka Alana postajem i ja malo veći planinar!!!
Hvala na svemu stričeku Alanu Čaplaru!!!
Roko Guliš, mali planinar
Matija Lebegner:“ Striček Alan imao je jako veliki ruksak. Iz njega je vadio i vadio stvari. Treba takav teši ruksak i nositi na planinarenju. Naučio sam da trebam imati planinarske cipele koje ispod imaju žutu tablicu“.
Leonarda Nikl: „ Na predavanju je bilo jako zanimljivo. Naučili smo kako se pozdravlja u planini. Najljepše mi je bilo kada me je predavač pozvao i na mene stavio kapu,šal,rukavice, a još ljepše kada smo si svi skupa složili šator i zavukli se u njega.“
Jakov Šicl:“Naučili smo puno toga. U šumi ne smijemo paliti vatru da ne izazovemo požar“
Josip Kuhar:“ Bilo mi je jako zanimljivo slušati predavanje i gledati što se sve nalazi u ruksaku. Najbolji mi je bio ulazak u šator i palačinke na kraju! .“
Stjepan Trčak:“Alan Čaplar vodi Gojzeke, male planinare. Slagali smo šator i ušli u njega. To mi je bilo posebno super. Kao i to što smo na kraju jeli palačinke koje je ispekla učiteljica Maja.“
Članovi grupe Malih eko planinara iz Ruda.
Ko nije bil može mu bit žal – presuda je malih planinara
Foto: Božica Grgečić
