Tražim prave riječi koje bi sažele emocije i sveukupni dojam koji je na mene ostavio ovaj jednodnevni izlet na najviši vrh Karavanki.
Ako ih nađem i upotrijebim, bojim se da bi mogle umanjiti onu pravu veličinu doživljaja i da će ovaj izlet svrstati u jedan sasvim obični izlet.
Naš jezik svagdašnji sadrži ograničen broj riječi kojima se služimo. Broj riječi je konačan, a naše emocije beskonačne.
Predstavlja pravi izazov napisati novi osvrt za izlet a da on ne zvuči izlizano, već viđeno: “”ruta atraktivna i jedinstvena, fenomenalni pogledi, staza naporna…””
Sve su planine i rute jedinstvene i atraktivne. Sve su lijepe na svoj način, i svaka će ostaviti drugačiji dojam na nas…
Ova karantena uslijed pandemije donijela ogromnu količinu stresa, što dodatno uzburkava emocije sada kada smo “slobodni”.
Možemo preko granice, možemo u Alpe, možemo u gojzama preći još jednu granicu: između Slovenije i Austrije na 2,236 metara!
Možemo se ranom zorom nas 10 potrpati u 2 auta, dovesti do Valvasorjevog doma i Žirovniškom poti prevaliti preko 1,000 metara nadmorske visine do te granice!
Nagazili smo gojzama na greben i vrh preko kojeg prolazi “državna meja” Austrije i Slovenije.
Dok odmaramo ispred Prešernove koče, bacamo duži pogled, i gledamo vrh po zadnji put izbliza dok ga obilaze gusti oblaci.
Kako bi izlet učinili atraktivnijim i pritom malo šparali koljena, spuštamo se “Zabreškom poti”, nešto dužom, natrag prema Valvasorju.
Teško je naći prave riječi, ali nadasve bilo nam je sjajno!
Tekst: Siniša Golemović
Fotografije: Helena Pavlović & Siniša Golemović
