26. pohod na Vincekovo, 04. veljače, 2024. godine
Dobra i loša vijest! Prvo dobra ili prvo loša???
Zapravo, nije loša vijest, samo malo manje dobra od dobre 🙂
Manje loša vijest: rano ustajanje. Ne u cik zore, nego još malo ranije. Cik zore dočekujemo u autobusu, s nekim pićencem u ruci i pogledom kroz prozor na sunce koje tek izlazi…..
I sada idu samo dobre vijesti!!!!
Oporavljeni od prvotnog šoka buđenja u rane jutarnje sate, nakon kratke okrepe tokom vožnje, već kroz sat vremena u autobusu kreće žamor, smijeh, zafrkancija… tko nije probao, ne zna. Ima nešto lijepo kod planinara, jeste li primjetili? Nije važno imaš li najbolje gojzerice ili neku fensišmensi opremu, nije važno što imaš ili što nemaš. Važna je dobra volja i pozitivan duh… i da to dvoje obilato dijeliš. Recept 100 % USPJEŠAN. Možeš podijeliti i kakvu domaću rakiju ili štrudlicu, da podebljaš dobru volju i pozitivu… i to je to. To je sve što treba.
Dakle, krenuli smo malo poslije šest sati iz Samobora, a nakon otprilike dva sata smo stigli u toplice Sv. Martin na Muri. U ledeno jutro u nedjelju, krenuli smo u tradicionalni obilazak vinograda da zajedno s vinogradarima obilježimo prvi obilazak vinograda u novoj nam godini. Da budemo siti, napojeni i veseli pobrinuli su se isti vinogradari koji su otvorili svoje kleti, dočekali nas s kuhanim vinom, klopom, a neki i živom glazbom da zajedno obilježimo početak nove vinogradarske godine. Ako ste mislili da je to samo za planinare i ljude u kondiciji, nemajte brige jer dobrodošli su svi, a šetnja je kratka i nezahtjevna. Lagano šećete s brega na breg, po uspavanim vinogradima, u pomalo “zen” okruženju, sa škripanjem snijega pod nogama i zubatim suncem na obrazu. S ponekog brijega dopire glazba, a s nekog drugog opojni miris kuhanog vina i cimeta…komadić raja na Zemlji. Bez žurbe. Bez stresa. Sa zadovoljstvom, ako smijem konstatirati.
Nakon vinograda i šetnje, sva prisutna planinarska društva okupila su se u športskoj dvorani u Murskom Središću, uz samu rijeku Muru. Domaće planinarsko društvo, PD Bundek koje je i organizator Vincekovog pohoda, pripremilo je program da se prije povratka još malo osvježimo i poveselimo. Inače, ovo je bila već 26. godina otkad se organizira pohod za Vincekovo. Uz obilje ića i pića, uz zezanciju, ples i dobro društvo imali smo još jednu veliku čast: naime, član HPD-a Japetić, gospodin Aleksić je u 88. godini proglašen najstarijim sudionikom pohoda. Još jedan razlog za veselje i za veeeliki aplauz!
I tako se dan i naš pohod približio kraju. Ponovno smo se vratili u autobus i ponovno su krenuli pjesma i veselje cijelim putem kući. Vratili smo se u Samobor oko 19 sati, puni dojmova i pozitivno umorni. I s planovima za daljnja druženja i hodanja… jer hodati se mora!
Zato: ako niste bili, dođite iduće godine. Ako ste bili, dođite nam opet!
tekst: Martina Horvat
slike: Anđelko Nizek
