Biokovo – planina sa korijenom u moru, a čelom u munjama

Biokovo – planina s korijenom u moru, a čelom u munjama. Svaki korak do najviših vrhova Biokova, Sv. Jure, Sv. Ilija, Šćirovac bit će nenadmašno nagrađen panoramskim pogledom na more i otoke, Zagoru i bosanskohercegovačke planine. Na biokovskom kamenu podignuto je 87 crkvi i kapelica. Planina uz svoje ponosne visine ima i neslućene dubine. Otkriveno je preko 400 jama i špilja. Neke od njih vječno su pune snijega i leda koji odolijevaju i najvrućem suncu. Biokovo pripada Dinarskom planinskom lancu.

Htio bi vikati koliko mi glasnice daju kako je odlično bilo, htio bih se razvezati o uzbudljivom 2-dnevnom izletu na Biokovo, ali vrlo vjerovatno nitko ne bi čitao toliko stranica teksta.

Petak napokon! Radni tjedan je gotov i nas 12 japetićanaca po dogovoru sa 3 auta krećemo put Makarske, točnije prema Velikom brdu u dom Velobrskih Ledara gdje smo i prenoćili.

Ispija se kava u subotnje jutro i traju pripreme za polazak na prvi i najveći uspon ovog izleta. Točno u 7:00h kako je Ratko i dogovorio sa dečkima iz HPD Veliko Brdo, dolaze 2 Defendera po nas i voze nas do zavoja na makadamskoj cesti kod Miletinog bora. Ovdje počinje naša početna točka prema sv. Juri, koja kreće odmah strmo po kamenu i siparu.

Od polazišta do Lokvi i na sam vrh sv.Juru postoji 11 kilometra oštrog uspona, skakanja po stijenama, mjestimičnih uspona na sve četiri, a tu je i konstanto preskakanje preko oštrog kamenja na Sedmini. Nakon pregaženih gotovo 1.200m nadmorske visine, stižemo napokon na sv.Juru – najviši vrh Biokova. Iako je bilo oblačno sa tu i tamo koju kap kiše, pogled sa vrha, a vjerujem i sa bilo kojeg drugog na Biokovu, je bio spektakularan i baš onako kako je i opisano u početku teksta.

Polovica ekipe se odlučila za Vošac, te smo se razdvojili malo dalje od skloništa na Lokvama gdje smo i prenoćili ovu subotu.

Nedjelja jutro, lokacija pl.sklonište Lokve, pije se kava, doručkuje… Bura tuče i uvlači studen u kosti. Nikome se baš ne žuri za polazak na drugi i zadnji dio našeg izleta.

Ali što ćeš…mora se. Krećemo prema sv. Iliji, naravno, ruta koja po stjenovitom grebenu, kosi i hrptu vodi prema Motiki i uz pomoć bure već lagano iscrpljuje. Na svakom grebenu bura nam otvara predivne poglede prema jadranskim otocima; Brač, Hvar, Pelješac ,Korčula, Lastovo,Vis…

Nakon 4h hoda dolazimo do križanja Sv.Ilija – Osičine (Bast). Uzimamo predah i okrijepu u zavjetrini. Kad smo uzeli u obzir sve vremenske okolnosti, odlučili smo da ćemo ovaj put zaobići sv.Iliju, te smo se uputili prema Osičini i spustu u Bast do kojeg imamo još dodatnih 3h hoda po strmoj stazi, serpentinama i siparu. U našem slučaju, imali smo dogovoren prijevoz iz Basta do Velikog brda, gdje nas je dočekala hladna piva i kratki odmor prije puta za Samobor.

Nakon svega navedenog, legitimno pitanje bi bilo: Zašto bi uopće netko htio hodati 2 dana po Biokovu i pregaziti 23km po oštrom kamenju, kršu, sa teškim usponima i spustu po siparu?

Pa, odgovor povuci sam nakon što proletiš kroz galeriju slika ispod.

Text: Siniša Golemović

Foto: Siniša Golemović i Dražen Tandarić

Virtualni prikaz puta

Prvi dan

 

Drugi dan


Fatal error: Uncaught wfWAFStorageFileException: Unable to verify temporary file contents for atomic writing. in /home/japetic/public_html/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php:52 Stack trace: #0 /home/japetic/public_html/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php(659): wfWAFStorageFile::atomicFilePutContents('/home/japetic/p...', '<?php exit('Acc...') #1 [internal function]: wfWAFStorageFile->saveConfig('livewaf') #2 {main} thrown in /home/japetic/public_html/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php on line 52