Košuta
Uz prethodno dobro isplaniranu rutu, plan izleta i termina koji smo prethodno odgodili zbog loše prognoze, napokon je došao i taj dan.
Okupljanje je bilo u nedjelju ujutro u 7:00h na starom autobusnom kolodvoru u Samoboru. Okupilo se nas 10 Japetićanaca, te nam se pridružio Davor – član HPD Kapela iz Zagreba. te nakon kratke vožnje poslije granice u Deteljici nam se pridružila i Manuela.
Vožnja kroz Sloveniju je bila ugodna, osim zadnjih nekoliko kilometara pored Dovžanove soteske i kroz Jeledol, cesta je raskopana zbog radova i bilo je par zastoja zbog prijevoza krava sa planine.
Parkiramo na šumskom putu gdje je početak staze do doma na Kofcah. Hodajući kroz šumu prema domu ulazimo u oblak koji spušta vidljivost tek na nekoliko desetaka metara te nam malo budi sumnju da ćemo danas imati lijepe poglede sa vrha.
“Ima li gore sunca?!” pitali smo usput planinare koji su se vraćali prema doma, “Ima, Ima! još 20min prema gore pa ćete ugledati svjetlo dana”
Hodamo rutom koja po travnatom grebenu, kosi i hrptu prolazi preko minskog polja kravljih izmeta lagano se izdiže iznad oblaka, iznad kojih se otvara pogled prema stjenovitim vrhovima Kamniških alpa i posebno izraženog Storžiča, izlazi sve do vrha Veliki vrh 2088mnv.
Na vrhu se nalazimo taman iznad razine oblaka koji je posebno izražen sa južne slovenske strane. Pogled sa vrha je bio spektakularan! Osim zapanjujućih pogleda prema okolnim vrhovima koji strše iz oblaka, izrazit je pogled bio prema zapadu: prva planina koja proviruje iznad oblaka je Korošica, a točno preko njenog vrha, kao nišan prema Kralju planina, Triglav!
Nakon dužeg odmora na vrhu uz uobičajene rituale fotkanja, selfiranja, uslijedilo je i batinanje zamkom dvoje japetićanaca kojima je ovo bio prvi uspon iznad 2000mnv.
Krećemo grebenom dalje prema istoku prema našem drugom cilju: vrh Kladivo 2094mnv. Staza vijuga kroz zelene livade sa desne i oštrih kamenih litica sa lijeve austrijske strane. Sa slovenske strane se lagano razilaze oblaci te nam otvaraju poglede prema dolini koje prije 2h nismo mogli vidjeti.
Ovo je apsolutni užitak za sva osjetila!
Dolazimo do sedla gdje se staza oštro penje prema vrhu sa kojeg se vidi bijeli geodetski stup.
“Ima li još puno Papa Štrumpf?!” – derao sam se dok smo po strmoj stazi i siparu penjali prema vrhu 🙂
Pogled sa vrha Kladiva seže daleko prema austrijskoj strani, a na sjeveru i u daljini se vidi Klagenfurt kao na dlanu, dok se prema istoku redaju vrhovi po grebenu Košute: Škrbina, Tegoška gora (Hohe Spitze), Cjajnik (Lärchenturm), sve do najvišeg Košutnikovog turna…
Strmim spustom i nemarkiranim ali dobro ugaženim putom smo se uputili prema Taborniškom dom Šija prema Kofcama.
Nešto više od sat i pol hoda po livadama i minskom polju (minama kravljeg porijekla), stižemo do pl.doma na Kofcah.
Nakon dužeg odmora i druženja u domu uz dobru klopu, pivo i prekrasne poglede prema Kriškoj gori, Kamniškim alpama i zelenim livadama, uputili smo se natrag kroz tamnu crnogoričnu šumu prema našim autima.
Mi smo svoj doživljaj planine pospremili i krenuli natrag prema Samoboru sa osmjehom na licu.
Bio je ovo jedan lijepi izlet u organizaciji HPD Japetić, pod mojim vodstvom i Heleninim zaslugama oko ideje do same izrade plana i rute.
Tekst: Siniša Golemović
Foto: Siniša Golemović i Davor Franjković
