Obzirom sam termin izleta morala pomaknuti, nisam previše brinula, jer sve je povezano i ništa se ne događa bez razloga te na kraju sve ispadne dobro. Odaziv je bio odličan. Nas 17 (Vesna, Anđelko i Kristina, Anita, Snježana, Barbara, Tomislav D., Martin, Matija, Tomislav J. Viviana, Adam, Krešo i Jasminka, Ivan, Dubravko i ja..) se rasporedilo u 5 automobila.
A vrijeme, koje nas u zadnje vrijeme toliko muči, odnosno najava prognoze na koju smo svi toliko osjetljivi (i na koju se uopće ne treba toliko fokusirati, jer uvijek bude drugačije od očekivanog) ispalo je baš kao po narudžbi – fenomenalnih 22 – 24 °C, ugodnih za hodanje i boravak u prirodi.
Krupa je savršen primjer rijeke kao stvorene za poludnevni ili jednodnevni izlet automobilom. Petnaestak minuta od stare velebitske ceste naći ćete se nadomak najzelenije hrvatske rijeke. Da, kažu da je zelenija čak i od Krke i Zrmanje jer stvorena sedra, porozna šupljikava stijena, u kombinaciji s bogatom florom i faunom, stvara stanište bogato poput botaničkog vrta.
Nemate pojma što se zbiva lijevo od vas dok se spuštate starom cestom niz Velebit. Logično je stati te malo uživati u pogledu, ali pritom dok uživate u sjajnoj panorami, zapravo nemate pojma koliko toga uopće ne vidite, a pod nosom vam je.
Kao da gledate preko vojnih rovova, tri rijeke provlače se ispod vašeg radara. A tu je još i tajnovita Krnjeza čiji je tok samo šest puta duži od dubine izvora koji zadire malo iznad 100 metara u zemlju.
Krnjeza se nakon samo 600 toka kroz 300 metara duboki kanjon ulijeva u rijeku Krupu.
No, ni Krupa, kao ni Krnjeza, nije dobila svoju slobodu da sama dočeka svoj kraj, pa se nakon otprilike sedam kilometara toka ulijeva u Zrmanju.
Naime, tko pogleda jačinu toka, mogao bi zaključiti da se Zrmanja ulijeva u Krupu koja bi trebala teći ispod mosta u Obrovcu pa upoznati Novigradsko more. No, tada shvaćamo – rijeke ne poznaju taj problem, pa je Krupa vjerojatno rijeka koja na samo sedam kilometara toka nudi najviše prizora, panorama, doživljaja… Toliko da ushićeni promatrač s Velebita koji misli da je ‘ukrao’ divan pogled, zaista nema pojma što mu je sve pod nosom samo desetak kilometara vožnje od vidikovca…
Krupu s razlogom zovu malim, tajnim Plitvicama.
Jer, na Krupi je nemoguće uslikati loš kadar.
A potom svaki sljedeći oduzima dah! Plitvice su maestralne, Cetina čarobna, Zrmanja nestvarna, a ovdje ćete u jednoj panorami dobiti kombinaciju, i to ovim redom.
Nakon spoja s Krnjezom rijeka Krupa ispleše preko deveterca, što su sedreni slapovi pred jezercem, zatim se formira u zeleno jezerce, provuče ispod Kudina mosta i šaša, pa ponovno padne niz slapove da bi potom zaplesala između najzelenijih livada, gdje i danas pasu koze.
Krupa bi bila jednako lijepa i da nema Kudinog mosta, ali s njime je postala živa i dobila četvrtu dimenziju. A naravno, uz njega se veže lijepa ljubavna priča, pa to što je dug 109 metara, i nije toliko važno.
Ali, kad rijeka Krupa nabuja, ona preplavi cijeli most, a prirodna zaštita mu je šaš koji raste uzvodno. U povijesti je to bila jedina veza između Golubića i sela Žegar na Zrmanji, a legenda govori kako ga je izgradila velika ljubav mladih s različitih strana obale. Zaljubljeni mladić Kude, s kraja 18. stoljeća, kako bi zaprosio svoju djevojku, izradio je most od 12 lukova izrađenih od rezanih blokova sedre. Prijeći preko njega izaziva osjećaj pročišćenja.
Tako pročišćene još vas je čeka tehnički zahtjevan (ali kratak) prolaz klinčanim putem i sajlama, što ovom predivnom izletu dodaje na atraktivnosti, ali svaki “mladi planinar” se osjeća iskusniji i ponosniji na sebe kada uspješno savlada ovu prirodnu prepreku, jer ako ne želiš smočiti gaće, onda nema druge..
Još preostaje sat vremena ugodne šetnje po mekoj travi koja mami na bosonogo hodanje do samog Manastira Krupa gdje se umorni putnik može odmoriti.
Nekoliko fotografija s izleta je u nastavku, no ukoliko želite, u četvrtak 17.06 u 20 h u našim prostorijama možete doći na retrospekciju izleta i pogledati sve što smo uspjeli uslikati.
foto: Daniela
