Petak
U nedjelju će padati kiša. Treba iskoristiti lijepo vrijeme. Neodlučan sam, kuda ići. I dok vrijeme prolazi odluka je pala na Okić, već dugo nisam bio tamo. Hmmm, možda bi bilo dobro ići iz Ruda na Terihaje, a vratiti se preko Cerja u Samobor, no prvo jutarnja kavica. Gledam raspored autobusa, ide u 11:10 taman imam vremena popiti kavu u Ari. Vrijeme brzo prođe i žurim na bus. Pitanje, zašto je stanica prazna. Brzo vadim mobać i u nevjerici gledam. Raspored koji sam gledao je bio ljetni, bus je upravo odhajao. Ništa onda, promjena smjera. Polako hodam cestom, prolazim Cerje i spuštam se do potoka Konšćica.
Penjujući se prema Terihajima potvrdim, Boga ima. Sklizava strmina bila bi opaka u kontra smjeru, eto netko pazi name i stoga sam promašio bus. U šumi prije Okića kestenje, prvi kesteni ove godine. Bilo bi to lijepo da nije netko prošao ispred mene i pobrao ih. Našao sam ih par, nije za neku klopu al čovjeka veseli i daje mu nadu da ih ima još. Nastavim tako vesel dalje kad eto put mi sječe gospon s košarom u ruci. Mislim gljive. Pozdravim ga i upitam da li je što našao a on mi pokaže košaru punu kestenja. A joj ode moje veselje. Bum još kaj i ja vlovil? Dom pod Okićem zaprt ali godi sunce na klupici. Okić, lijep i stasit kao i uvijek. Na povratku žurim. Niti kestenja, niti gljiva našao nisam ali sam ipak zadovoljan. Sjedim na klupi na stanici u Rudama, prilazi mi dječačić obučen u plavu trenirku i onako direktno upita “Jesam li lijep”. Uz smiješak pomislim “Baš je danas lijep dan” i pohvalim malca.
Subota
U nedjelju će padati kiša. Treba iskoristiti lijepo vrijeme. Opet isto pitanje, kuda ići. E tu se sada pojavi kvisko zvan Bojan i predloži Žumberak. Baš je dobrodošla promjena. Dok se vozimo prema Grdanjcima razmišljamo kuda dalje. Ovaj vikend skauti obilaze SPP. Idemo provjeriti situaciju u Koretiće. Na ulasku stoji parkiran bus a nas dočekuje Mućo. Bok dečki i tako bla, bla, bla saznajemo da je ekipa rano krenula iz Grdanjaca i da bi prema procjeni mogli biti kod Kostanjevca. Bojan i ja odlučili smo se malo podružiti s prijateljima pa nas je Mućo koji se vraćao u Samobor prebacio autom do Glažute. Lijepo sunce a mi orni, poziv Ivani i pitanje gdje ste. Eto upravo su se počeli spuštati u Glažutu. Super, tu su blizu. Nas dva krećemo prema Stojdragi. Početak puta vodi kroz potok.
Kako je voda visoka pokušavamo proći da ne smočimo noge. Hodam kao roda. Prešli smo potok i počeli se penjati kroz šumu prema Stojdagi prvo zaraslom stazom a nakon toga starim putem. Na placu u Samoboru gljiva ko u prići pa se i ja ogledavam da li ću vidjeti kojeg. Ništa, kad već nema gljiva veselim se kavi u Kalimeru, valjda je otvoren. Pijemo kavu i komentiramo novo jezero nastalo gradnjom hidrocentrale u Brežicama. Stižu Skauti. Pozdravljamo se s veseljem i nakon kraćeg odmora Bojan i ja nastavljamo prema Kravljaku. Ovo je brza ekipa pa će nas stići. No stigli su nas tek u Kravljaku i to zahvaljujući gospođi koja nas je ponudila rakijom. Znate onu, za jednu nogu pa za drugu i tako došli Skauti pa onda ponovo za jednu nogu, pa …… Na usponu na Kićer pale su prve žrtve vrganjske. Biba je smaknula dva mala. Na silasku s Kićera prema Siječevcu odlučih se vratiti po cesti prema Eko selu dok će ostatak ekipe nastaviti dalje. Sjećam se, nekada je ovo bio dobar put, magistrala, a sada nisam siguran da nisam zalutao.
Umjesto očekivanog makadama sve je zaraslo, stabla na putu, nemoguće. Idem dalje, u jami sam, to mora biti to, ali kako. Negdje na pola puta, puta više nema, samo velika rupa. Postaje mi sve jasnije. Više nitko ne prolazi tuda jer je voda odnijela cestu na nekoliko mjesta. Onda dolazim do dijela gdje je potok prelazio s jedne strane na drugu kroz velike betonske cijevi. Sve je to razneseno a ti veliki komadi betona se mogu naći i pedesetak metara dalje napukli, razbijeni o stijenje. Strašna je sila vode. Odahnuo sam tek kod Eko sela. U Koretićima idila. Oko vatre đaci veseljaci pl.škole PD Runolist. Vrte oni čvorove na lijevo pa na desno, pa lađarski pa polulađarski. Nakon nekog vremena spustila se ekipa s Tihočaja, Klopali smo dobro, a bilo je tu i torte. Uz smiješak pomislim “Baš je danas lijep dan” i krenem s Bojanom natrag u Samobor.
Nedjelja
U nedjelju pada kiša. Matica danas organizira pohod na Sljeme i zbog toga je pao dogovor s Zdenkom. Vrtiš se u krevetu i slušaš kapi kako igraju po limu. Dići se ili ne, ići ili ne. Ma idem. Kod Same unatoč kiši nasmiješena lica. Jadranko nas vozi do Šestina uz razgled grada Zagreba. Početak pohoda iz Šestina je a gdje drugdje do u birtiji.
Zapravo jako dobro i lijepo mjesto. Odmah smo navalili za stol gdje se prodavao dnevnik nove obilaznice koje je izdala Matica povodom godišnjice društva. Kad su žigomani obavili sve potrebne radnje pala je kava i iščekivanje grupe koja je krenula na pohod iz Petrćeve. Kiša cmolji dabi, nebi. Stiže Bruno i mi se pridržujemo toj grupi. U početku jača kišica pomalo jenjava. Penjemo se HPD-onim putem. Na mjestima je dosta strm ali nije blatan što je dobro. Opet kiša počinje nakon Brestovca. Sljeme se ne vidi, ima kapu oblačinu. Malo smo se razvukli. Čekam ostatak ekipe. Odvajamo se od grupe i krećemo prema vrhu, odnosno Zlatnom medvedu. Tu smo sjeli i ispijajući pivu čekali da kiša stane. Nije trebalo dugo, samo jedno pivo. Preko vrha Puntjarke spustili smo se u dom koji je bio krcat.
Svirala je muzika i dijeli se besplatno grah. U toplini doma pojeli smo i odlučili pametno, idemo natrag busom. Obzirom na vrijeme nikom se više nije kisnulo i tako se za 4kn spustili od Snježne kraljice do Šestina. Hodajući uz šestinsku crkvu do auta razmišljam “Zapravo, baš je danas lijep dan”
