VI izlet planinarske škole

Dvodnevni izlet na Papuk

Uhodanu ekipu planinarske škole dočekao je drugi dvodnevni izlet, ovaj put pravi šumski – slavonski Papuk. No, poučeni iskustvom, znamo da u školi nema izleta po ravnici, pa smo odmah na startu ustanovili kako je poznata izreka da je Slavonija ravna, potpuno lažna. Polazište je bilo mjesto Velika, to jest planinarski dom Lapjak u kojem smo prenoćili. Školarcima su se podijelile karte i odredila se ruta. Hodanje je počelo udarno Martinovim vodstvom.

Uskim i strmim šumskim putem odmah iznad doma, brzo smo napredovali. Bili smo okruženi šarenom jesenskom šumom, a jako sunce u svima je izazvalo dobro raspoloženje. Nakon otprilike 3 sata hoda, dolazimo do vrha Češljakovački vis, visokog 825 metara. Gusta šuma onemogućava pogled sa samog vrha, ali je postavljen drveni vidikovac s kojeg se najbolji pogled pruža u kasnu jesen i zimu kad na drveću nema lišća. Mi smo nažalost ostali bez pogleda i na vidikovcu, ali malo što može obeshrabriti ekipu planinarske škole. Na opću radost, nastavak kružne ture nastavlja voditi Katarina sporijim tempom hodanja.

Putem prolazimo pored lovačkih kuća i zanimljivih objekata parka prirode Papuk, kao što je kamp odmorište i adrenalinski park Duboka. Na povratku do doma dio ekipe odlučuje nastaviti dalje poučnom stazom do vrha Lapjak, dok drugi dio ostaje u domu i kreće pripremati klopu. Put do Lapjaka isto je bio relativno strm. Putem smo zastali kod Starog grada koji nas je podsjetio na naš samoborski, kao i cijela šuma općenito. Uložen napor bio je nagrađen predivnim pogledom na vrhu i to pred sam kraj zalaska Sunca, pa se, osim na predivnu prirodu, poseban pogled pružao i na šareno nebo. Pao je mrak, pa smo se s čeonim lampama na glavama, spustili natrag do doma. Posebnu atmosferu napravila je blaga svjetlost mladog mjeseca i glasanje sove u daljini. Kad nas je dočekao miris roštilja, shvatili smo da je odlazak do Lapjaka bio dobra ideja. Družimo se uz pjesmu i krasno vino.

Sljedeći dan, svježi i dobro raspoloženi spakirali smo stvari, pospremili dom i uputili se prema park šumi Jankovac. Tamo ostavljamo aute i krećemo prema Ivačkoj glavi. Taj dan sam ja bila zadužena za vođenje grupe, pa sam nakon dogovora oko rute, krenula malo sporijim tempom. Slavonija nam je ponovo pokazala svoju strminu, ali nas je opet počastila lijepim i toplim vremenom. Putem prolazimo pored Partizanskog groblja.

Nastavljamo (na moju sreću) dobro označenim putem i dolazimo do vrha Ivačka glava, visokog 913 metara. Uzeli smo dužu pauzu kako bi se osunčali i odmorili. Vrh je kamenit, a pruža se širok pogled na Podravinu, bosanske, pa čak i mađarske planine. U daljini nas je intrigirao objekt u obliku kupole, no ubrzo smo shvatili kako je to vrh Papuka na kojem se nalazi čuvana radarska stanica. Odlučili smo se vratiti drugim putem kako bi zaokružili turu. Moje orijentacijske vještine i čitanje karte još se moraju vježbati, pa sam suptilno ostala na začelju grupe. No staza nije bila zahtjevna i ubrzo se vraćamo do polazišne točke, Jankovca. Tamo razgledavamo najpoznatiju atrakciju, slap Skakavac visok 35 metara. Time završava naš dvodnevni izlet s prehodanih 30-ak kilometara, ispunjen suncem, šarenilom i dobrim društvom.

Tekst: Anja Tanković