„Prohujali s burom“
Opća planinarska škola došla je do svojeg kraja dvodnevnim izletom po Senjskoj obilaznici. Osam tjedana proveli smo slušajući zanimljiva i korisna predavanja, a na izletima prehodali zavidan broj kilometara po cijeloj Hrvatskoj. Destinacija završnog izleta bila je burovita planina Senjsko bilo, koju često nazivaju predgorjem Velebita. Polazišna točka bio nam je Vratnik, otkuda se pružao pogled na Senj i Krk. Iako smo bili malo obeshrabreni burom, brzo smo se zagrijali čim smo ušli u zaklon drveća. Pratilo nas je mistično vrijeme, nebo puno tamnoplavih oblaka i predivni vidici na more, otoke, Velebit, pa čak i na Učku u daljini.
Hodali smo kroz predivnu raznovrsnu prirodu, od šumovitih dijelova na početku puta, preko kamenitog krša i ravnica, do borove šume. Nakon malo više od 3 sata hoda, putom preko Krajačeve kuće, dolazimo do kamenitog vrha Jadićeva plan, visokog 1416 metara. Kroz drveće smo uspjeli vidjeti okolne planine i more. Spuštanje do planinarske kuće Sijaset, u kojoj smo spavali, bilo je još ljepše. Predivna priroda otkrivala je kako se nalazimo na vratima Velebita, a posvuda smo nailazili na tragove životinja. U kući nas je veselo, s pripremljenom rakijicom, dočekala gazdarica i tako započela odličnu atmosferu koja se nastavila cijelu večer. Dok je bura vani udarala i galamila, mi smo unutra uz peć i pjesmu dostojanstveno obilježili zadnji izlet. Sljedeće jutro bura je još jače puhala, spustila se magla, a naše noge nisu bile tako poletne nakon jučerašnjih 20 prehodanih kilometara. Nakon što nas je kava u sunčanom Senju ohrabrila, krenuli smo prema Krivom putu. Ostavili smo auto kod stare škole gdje su nas pozdravljali seoski psi. Markacija na početku puta pokazuje kako do vrha ima 1,5 sata hoda, što nam se u našem raspoloženju činilo i više nego prihvatljivo. Krenuli smo uz brijeg lijepim šumskim putem, ali pogled nam je zaklanjala magla. U pauzama od udaranja bure, slušali smo rad vjetrenjača vjetroelektrane Vrataruša. Na naše iznenađenje, dolazimo do cilja, Alinog bila (1106 m) nakon samo 45 minuta hodanja. Bili smo okruženi bjelinom, bura je udarala, tako da smo brzom fotkom ovjekovječili naš uspon i žurno se sklonili. Putom kojim smo se vraćali prevladavale su livade, a u takvim vremenskim uvjetima morali smo vrlo oprezno pratiti markacije na kamenjima, kako ne bismo skrenuli s puta. Magla i oblaci djelomično su se povukli, pa smo uspjeli vidjeti suncem obasjano more. Budući da je ovaj uspon ekspresno završio, nastavili smo se družiti u restoranu uz finu klopu.
Polazeći ovu školu, napravili smo prvu stepenicu na našem planinarskom putovanju zbog čega moramo zahvaliti našim voditeljicama Heleni i Danijeli, koje su nas usmjeravale i bodrile, kao i svima koji su podijelili svoja znanja na izletima i predavanjima. Veselimo se novim vrhovima, novim znanjima, mudrim savjetima i zagarantirano dobrim druženjima!
Anja Tonković
