Vilinske jame – primjer negativnog utjecaja čovjeka na spilje

HPD “Japetić” radi na promicanju i zaštiti kulturnih, prirodnih, povijesnih i drugih vrijednosti naše regije. U ovom članku želimo upzoriti na jedan vrijedan dio naše prirode koji je nepravedno zapostavljen.

Speleološke pojave (spilje i jame) spadaju među ugroženije dijelove okoliša u Republici Hrvatskoj. Najčešći uzroci ugroženosti i uništavanja su odlaganje otpada, uništavanje prirodnih sadržaja (siga, stijena, sedimenata, vode). Posebni problem predstavlja ugrožavanje osjetljivog spiljskog živog svijeta. Najveća opasnost prijeti spiljama i jamama u blizini naselja, prometnica i gospodarskih objekata, naročito ako su im ulazi lako pristupačni.

U Samoborskom gorju dosad je istražen veliki broj spilja i jama. Mnoge su izložene zagađivanju i uništavanju. Među njima su i Vilinske jame – spilja i poluspilje kraj Grdanjaca. Zbog blizine naselja i čestih posjeta od strane izletnika spilje su već dulje vrijeme izložene uništavanju (lomljenje siga, stijena i dr.)

Morfološke i hidrološke značajke
Vilinske jame su, iako im u nazivu stoji “jame”, naziv za spilju, nekoliko malih poluspilja i širih pukotina u sedri (sl. 1). Nalaze se u Samoborskom gorju kod sela Tušini, u dolini potoka Breganica. Ulazi su na nadmorskoj visini između 290 i 300 m. Prvi ulaz spilje je širok 4 m i visok 2,3 m, a drugi ulaz je neprohodan za odraslog čovjeka (sl. 2, sl. 3). Oba ulaza su spiljska i jako teško uočljiva zbog zaklonjenosti stijenama, drvećem i grmljem. Ekspozicija ulaza je jugoistočna. Ulazna dvorana je 9,90 m duga i 10,5 m široka. Prema morfološkim značajkama to je jednostavna spilja. Oblikovana je u sedri koja se taložila u potoku koji se iz smjera sjeverozapada ulijeva u potok Breganicu (sl. 4). Oko ulaza prikupljeno je nekoliko zanimljivih komada sedre u kojima se vide ostaci biljaka i puževe kućice (sl. 5). Sedra je žućkasti šupljikavi vapnenac koji nastaje u potocima i rijekama krških područja taloženjem kalcita na mahovini i ostacima biljaka.

U spilji je zabilježena pojava vode kao nakapnice, cijednice i spiljske rose. Nakapnica je voda koja se procjeđuje kroz strop i kapa na pod spilje. Cijednica se cijedi po zidovima kanala. Spiljska rosa nastaje kondenzacijom na hladnim stijenama u spilji (sl. 6).
Zabilježene su sljedeće vrste sedimenata: pijesak, kršje i ostaci siga, a od organskih granje. Spilja je bogata raznim vrstama siga: stalagmitima, stalaktitima, saljevima (sl. 7), zavjesama, sigastim prevlakama i koraljastim sigama (sl. 8), ali nažalost većina njih je uništena od strane nemarnih ljudi.

Oštećenja u spilji
Spilja je pažljivo pregledana i popisana su sva oštećenja izazvana od strane nesavjesnih posjetilaca (sl. 12, sl. 13). Ona su ozbiljno narušila prirodni izgled spilje. U većem dijelu tlo je jako ugaženo, naročito oko ulaza gdje je tako onemogućen rast biljaka iako ima dovoljno svjetla i vlage.
Na nekim mjestima pošarane su stijene. Na više mjesta lomljene su sige, a cijelih ima samo na nedostupnim dijelovima stropa (sl. 14). U manjoj dvorani kopano je tlo i razbijane stijene u zidovima dvorane (sl. 15). Pronađene su razne vrste otpada namjerno unešenih u spilju: papir, staklo, plastične boce i baklje. Jedna plastična boca bila je puna tekućine za koju pretpostavljamo da je ulje za baklje (sl. 16). Na više mjesta zabilježeni su tragovi gorenja na tlu i stijenama (sl. 17). Sva ova oštećenja ocijenili smo kao ozbiljna i nakon našeg terenskog rada o stanju u spilji obaviještena je uprava Parka prirode “Žumberak-Samoborsko gorje”.

Zaključak
Istraživanjem i na temelju podataka iz literature zaključili smo da su Vilinske jame jednostavna spilja nastala taloženjem sedre. Naknadno je djelovanjem vode prokapnice istaložena siga. Osim sige, na tlu spilje ima tla nanešenog s površine, komada sige i sedre koja se raspada i trusi sa zidova. Mjerenjem temperature zraka utvrdili smo da je ona u spilji manja nego na površini. Strujanje zraka zabilježili smo samo na malom otvoru gdje se javlja kao propuh koji struji iznutra prema van. U spilji smo zabilježili brojna oštećenja: gaženo tlo i biljke, kopanje tla, razbijanje stijena, trganje siga, šaranje po stijenama, paljenje vatre i ostavljanje otpada.

Nadamo se da će rezultati našeg istraživanja pomoći ljudima da shvate kako su spilje vrijedan dio prirode i da je njihovo uništavanje štetno jer su prirodni procesi u njima spori. Zato štete mogu biti nepopravljive.

Nenad Buzjak, prof.
Objavljeno uz dopuštenje autora.

Leave a comment