Napisala Zrinka Kušer, kustosica Samoborskog muzeja
Samoborski muzej je izložbom obilježo 130 godina rođenja Frana Šukljea, jednog od najpoznatijih naših stručnjaka geologa. Osim što će se na izložbi prezentirati njegov stručni rad te osmisliti mali geološki postav onoga što je Fran Šuklje najviše proučavao, naći će se tu i neke manje poznate, ali vrlo zanimljive sitnice iz njegova života. Izložbom bi se također djelomice popularizirala Geološka zbirka Samoborskog muzeja koja je, zbog nedostatka stručnjaka iz tog područja, uvijek nekako na margini. Fran Šuklje rođen je u Samoboru, 2. listopada 1886. godine gdje od 1893. pohađa Opću pučku školu i sve razrede završava s odličnim uspjehom. Srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Zagrebu, prirodne znanosti studira u Pragu odakle se nakon nekoliko semestara vraća u Zagreb gdje završava studij, polaže ispit za profesora srednjih škola te obranom disertacije postiže čast doktora filozofije.
Bio je asistent poznatog profesora Dragutina Gorjanovića Krambergera od 1907. do 1913. Zaposlenje pronalazi kao srednjoškolski profesor 1913. najprije u Srijemskoj Mitrovici te u Karlovcu, ali je iste godine dodijeljen tadašnjem Geološkom povjerenstvu za Hrvatsku i Slavoniju osnovanom 1909. Godine 1919. postaje kustos Geološko – paleontološkog muzeja u Zagrebu. Kada je u Zagrebu 1922. osnovan Geološki zavod (koji je zapravo bio nastavak Geološkog povjerenstva), Šuklje tamo radi do 1930. Krajem iste godine donešen je zakon o osnutku Geološkog Instituta Kraljevine Jugoslavije u Beogradu te njegovi Odjeljci u Zagrebu i Sarajevu privremeno prestaju s radom, a osoblje, uključujući i Frana Šukljea, odlazi na rad u beogradski institut. On je od 1933. godine tamo bio vršitelj dužnosti direktora, nakon smrti Ferde Kocha. Stvaranjem Banovine Hrvatske 1939. godine, ponovno počinje s radom Geološki Zavod u Zagrebu te je Šuklje imenovan njegovim upraviteljem i na toj poziciji ostaje do umirovljenja 1947. godine.
Potrebno je napomenuti da inventar i dokumentacija iz Beograda nisu nikada vraćeni u cijelosti! Šuklje je neko vrijeme bio profesor geologije i paleontologije Sveučilišta u Zagrebu te honorarni profesor Više pedagoške škole, Šumarsko-poljoprivrednog i Tehničkog fakulteta. Bio je član Hrvatskog prirodoslovnog društva te u nekoliko navrata urednik njegova „Glasnika“ kao i popularno – znanstvenog časopisa „Priroda“ (od 1921. do 1925.) u kojem je napisao veliki broj vrlo zanimljivih, lako čitljivih članaka radeći tako i na popularizaciji znanosti. Također je svojim znanstvenim proučavanjem Samoborske gore i objavljivanjem članaka na temu geologije popularizirao čitav naš kraj. Bavio se i proučavanjem Like, Banije i Korduna, područjem između Kalnika i Bilogore, a posebno je proučavao Zaprešić Breg u Samoborskom gorju gdje je opisao i nekoliko novih vrsta iz fosilnog životinjskog svijeta. Stoga ne čudi činjenica da je, osobito u mlađim danima bio i planinar, a svoje je članke o izletima, pogotovo u samoborsku okolicu objavljivao u Hrvatskom planinaru. Potpredsjednik HPD-a je bio od 1938. do 1940, a 11. 12. 1939. osnovan je Savez hrvatskih planinarskih društava na čijem je čelu Odbora sjedio upravo Fran Šuklje! Godine 1941. imenovan je povjerenikom HPD-a za Zagreb no ubrzo daje ostavku na to mjesto. Njegova planinarska „karijera“ još je nedovoljno istražena te si dajem u zadatak pomnije je istražiti u ovih godinu dana pomažući se prije svega planinarskom ostavštinom koju posjedujemo u arhivu Samoborskog muzeja.
Osim što je bio priznati stručnjak s područja geologije, uvaženi planinar, Fran Šuklje bavio se i sportom. Jedan je od osnivača samoborskog kluba „Šišmiš“ 1902. godine, društva koje je i prije osnutka planinarske podružnice Japetić, organiziralo izlete u samoborsku okolicu. Na Sportskim igrama 1908. u Samoboru Fran Šuklje nastupio je za momčad „Šišmiša“ protiv „Concordie“ iz Zagreba u prvoj utakmici hokeja na travi odigranoj u našoj domovini! Osim toga, prema zapisima njegovoga sina Žarka, bavio se i atletikom, trčanjem na duge pruge. Na jednom natjecanju u trčanju na trasi Samobor – Podsused dobio je srebrnu medalju! Bio je jedan od osnivača i predsjednik Zagrebačkog nogometnog podsaveza te prvi tajnik Jugoslavenskog nogometnog saveza.
U Prvom svjetskom ratu bio je četiri godine na ratištu na Krnu i Soči kao poručnik, a u Drugom svjetskom ratu je bio teško ranjen kod Bjelovara i te posljedice ranjavanja osjećao je sve do svoje smrti. Godine 1918. oženio se Ernom, rođenom Rosmanith te se u braku rodio sin jedinac Žarko. U slovenskim Alpama kod Pokljuke bračni par Šuklje imao je drvenu vikendicu koju je za njih sagradio jedan graditelj iz Bleda. Prema onome što sam do sada o njemu pročitala te iščitavajući riječi njegova sina Žarka, zaključila sam da je Fran Šuklje bio vrlo marljiv, učen, pošten i svestran, a prije svega uzoran muž, otac i djed. Volio je svoje rodno mjesto, pisao je razne članke za Samoborski list, a na poticaj Milana Langa, koji mu je bio učitelj, uredio je prirodoslovnu zbirku za Pučku školu. Danas postoji ulica u Samoboru koja se zove njegovim imenom, a u Samoborskom muzeju, osim arhivske građe, čuva se i njegova bista. Fran Šuklje još je jedan u nizu velikana iz bogate prošlosti našega grada koji itekako zaslužuje svoje mjesto u našemu sjećanju.
