Priznajemo, krivi smo. Kao što naslov kaže imali smo namjeru i u njoj smo uspjeli.
Izlet na Cerinski vir, mali ali najveći slap Samoborskog gorja, organizirali smo u dvije grupe. Oni koji su već ufurani u izlete malih planinara mogli su testirati proljetnu formu a oni koji još nisu sigurni ili se tek žele upoznati s našim planovima i idejama odabrali su kratku šetnju i odmor s pogledom na šumske obronke.
„Duža“ je bila namijenjena onima koji ne brinu toliko oko trajanja hoda već im kondicija dopušta i uživanje u prirodi ili pak one hrabre koji žele dostići taj nivo. Spomenuo je jedan tata da je baš zanimljiva staza jer kruži nekako oko središta Samoborskog gorja. Krenuli smo od škole u Smerovišću kroz dolinu Slapnice. Putem smo saznali da u većini kuća u centru Samobora voda koju doma pijemo kad otvorimo pipu dolazi baš sa ovog područja. Pokazali smo što su kaptaže i čemu služe kaskade u kanalima potoka, te vidjeli i svu žalost odlaganja otpada u potok iz kojeg nas puno pije vodu. Iz doline Slapnice krećemo malo intenzivnije uzbrdo prema grebenskoj stazi Slani dol – Dragonoš po kojoj smo jesenas hodali na izletu na Sv. Bernard. Ovaj puta nećemo u smjeru gostinjca nego prema Dragonošu. Netom prije sela Dragonoš najviša je točka puta kojim hodamo i tamo svi sjedamo na livadu malo odmoriti i nešto pojesti i popiti iz ruksaka. Dalje je išlo lakše. Pustili smo kočnice na laganoj nizbrdici i krenuli u smjeru Šoićeve kuće. Dan je bio ugodan za planinarenje i putem smo sretali još planinara. Činilo se da su sretni što vide u našim bregima ovako veliku grupu u kojoj većinu čine klinci. Da, bilo nas je oko 45…. fina brojka, za pohvalit se! Odvojili smo se sa puta prema Šojki na put prema Velikom Lipovcu odakle smo mogli vidjeti planinarski dom Cerinski vir gdje je naša druga grupa već uživala naokolo doma. Strmo smo se spustili prema potoku Javorec, koji na jednom svom dijelu tvori slap zvan Cerinski Vir. Iako su potok i slap stanovnicima obližnjih sela bili poznati od davna, znatiželjnicima su ga otkrili samoborski planinari 1927. i tim putem napravili planinarsku stazu. Možda nekad i naši mali planinari otkriju neku novu zanimljivu stazu. Nakon obilaska slapa ubrzo smo se pridružili ostatku ekipe koji su nas čekali na domu Cerinski Vir. Malo smo premašili plan da za 3,5 h prođemo turu, ali ipak… bilo nas je puno u grupi.
„Kratka“ tura je isto bila dobro popunjena. Oko 35 veselih početnika planinara odabralo je ovu varijantu staze. Ona nije bila kondicijski zahtjevna jer je trajala cca 45 minuta. Bilo je dosta malaca koji su napravili respektabilan broj koraka. Oni iz nosiljke nadzirali su situaciju, a roditelji su imali priliku provesti nekoliko sati na friškom zraku, porazgovarati i uživati. Isto smo krenuli od škole u Smerovišću pa laganim korakom uz cestu. Preko mostića put nas je vodio uzbrdo širokom šumskom stazom. Promatrali smo proljetnice u punom sjaju i uživali u prekrasnom danu. Produžili smo ispod planinarskog doma do našeg cilja, slapa Cerinski vir. Nije bio velik i bučan kako on zna, ali to je samo poticaj da ga još koji put posjetimo. Poslužio je i kao kulisa za mnogobrojne fotke, pa smo nakon kratkog odmora i druženja krenuli istim putem prema domu. Red odmora, red hrane, red igre i dočekali smo naše dugoprugaše.
Natrag prema autima kretali smo u više navrata…kad je kome pasalo. U zadnjim navalnim grupama uspjeli smo uloviti većinu djece i podijeliti im nagrade za uspješan izlet. Naime zahvaljujući firmi Texo imamo znak prepoznavanja u obliku majica sa oznakom malih planinara koje besplatno dijelimo djeci na kraju izleta. Oni koje je prikupljanje nagrada mimoišlo neka nam se jave ili još bolje neka opet dođu na izlet pa će dobiti majicu.
Jedva čekamo proljeće…. pozdravljaju vas Daniela, Maja, Božica i Hrvoje
