I tako smo konačno došli u Metliku, nakon godina planiranja i informacija o tom Krašnjem (prekrasnom – op. autora) vrhu , spustili smo se kroz Jastrebarsko i Ozalj do Metlike. Stroga kontrola na granici je već sastavni dio subotnjih izleta ali ovaj put smo imali i pretres auta jer smo malo zalutali pa umjesto na glavni , otišli na sporedni granični prijelaz.
Snježni pokrivač od desetak centimetara, temperatura oko nule ali dan kao stvoren za uspon na taj prekrasni vrh. Naravno da smo se pripremili s adresom i detaljima gdje planinarski put polazi iz Metlike. I parkirali smo se na 50 metara od kućnog broja 4 , ali onda smo napravili grešku te priupitali konobaricu u kafiću gdje ide put za Krašnji vrh.
Je , super , zelo veselo , tu odmah dolje skrenite desno pa bute videli planinske markacije , onda samo naprej!!!
I tako mi, kao muhe bez glave ili bolje rečeno kao planinari bez karte, otišli po lijepo markiranom putu prema sjeveru. Razgledi prekrasni, vidici snjegoviti, malo makadama , malo šume, malo asfalta , sve u svemu idila. I tako korak po korak , došli do table “TRDINOV VRH” !!! Hmmm ……. razmišljamo , pravac je dobar, sunce je na pravom mjestu, putokaz ima , markacija nova crvena boja se blista … ali nema Krašnjeg vrha!
Kao i uvijek , metodom “seljaka pitaj” , na prepad smo zaustavili čovjeka te ga zapitali: “Gdje je taj Krašnji vrh?”
Pozdravljeni fantje, Krašnja gora je tam …. i pokaže rukon na suprotnu stranu od one , naše , planirane!!!
Vidimo da je vrag odnio šalu, blizu smo granice, da nas netko ne bi priveo zbog ilegalnog prelaska na drugu stranu. Inače , taj dio Slovensko-Hrvatske granice je izrazito vijugav te granična linija ulazi i izlazi duboko u jednu te drugu državu. Vadimo komunikacijske alate, mobitele, kompase, digitrone, satove, mahovinu, trule banane te pokušavamo odrediti pravac (neko je spomenuo azimut?
Ok, prisebnošću vodiča . koji je poznat po savladavanju najgorih terena, trnja, vrtača, rijeka i potoka te tunela i gubljenju prijatelja , vidi članak “Kako sam izgubio prijatelje” , s lakoćom smo se vratili u igru te se jednim velikim zaokretom vratili na označeni put. Usput smo prestrašili nekoliko lovaca, uzbunili sve termovizijske kamere ali što je to naspram doživljaja netaknute prirode.
Krašnji vrh nas je iznenadio svojom ljepotom , prekrasni planinarski dom, visoki toranj s kojeg puca pogled na Svetu Geru, te našu Vodenicu prema jugu. Vratili smo se kružnom stazom preko Tri fare i Mestnog brega, usput se još par puta gubeći u beskraju neoznačenih puteva. Eto, još jedan lijepi planinarski izlet. Zahvaljujem društvu na strpljenju. “Kad bi vodič bilo biti lako , to bi bio svatko!!!”
*napomena autora: članak sadrži fiktivne detalje i arhaični jezik. zahvaljujemo svim dobrim Slovenskim ljudima (i konobarici) na susretljivosti i riječima potpore. šaljemo pozdrave i lovcima (Josip i ? ) na vođenju iz labirinta oko sela Gabrovec. motoristima poručujemo da čuvaju planinarske putove a ne da ih uništavaju off-road vožnjom, stričeku u malom autu koji se je pretrgao da nam pokaže pravac za Metliku želimo da si kupi veći auto, gospodinu koji je kuhao rakiju u selu Boldraž želimo puno veselja a teti u hotelu poručujemo da je torta od skute bila izvanredna!
“Svoja pota, Gospod mi pokaži” P.S. 24,4
Trasa izleta: Bela krajina – Slovenija: Metlika–Gabrovec-Slamna vas–Bojanja vas–Krašnji Vrh (542m)–Radovica–Tri fare–Mestni breg–Metlika.
Vodič: Neno
Datum: subota , 19.1..2019.
