Budim se u 6h i pogled kroz prozor mi baš ne nagoviješta neki lijep dan. Magla, vlaga, hladnoća ne daju na noge ali dogovoren je izlet na Roglu ; ustajanje i pokret. Nalazimo se s ostatkom ekipe na starom autobusnom kolodvoru. Vidjevši da nas se unatoč vremenu nešto i skupilo točnije 10 duša: Darko, Marc, Natali, Ivana, Jadranko, Radmila, Krunoslav, Sunčana, Branka i moja malenkost , dan je u mojim očima odmah je postao vedriji.
Rasporedili smo se u 3 auta i krenuli put Slovenije. Nakon nešto više 2h vožnje po pitoreskim cesticama slovenskih sela u magli stižemo do sportskog centra i skijališta na Rogli koje je,na naše sveopće veselje okupano jesenjim suncem. Od tuda krečemo na obilazak staze sa našim vodičem Darkom. Prvo dolazimo do vidikovca na Rogli (metalna konstrukcija visoka 36m neko je rekao)n/m 1517m s kojeg pucaju pogledi na rijetke vrhove koji se probijaju iz oblaka ispod nas.
Slijedi spust kroz predivnu crnogoričnu šumu do planinske koče Pesek gdje radimo kraču pauzu za kavu i ogromne borovičkove štrudle.Nakon kraćeg spusta dolazimo do malog jezera ispod skijaške staze od kuda sljedi uspon do našeg današnjeg cilja Lovreških jezera.Nakon nekih cca 1h30min hoda stižemo do tog, neobičnog ali predivnog lokaliteta kroz koji se krećemo po drvenim stazama koje vijugaju kroz nisko zimzeleno raslinje i oko nekoliko crnih jezeraca u kojima se savršeno zrcali nebo i sva okolina.
Nakon kraće pauze za klopu iz ruksaka (u kojima je bilo svega i bilo je fino) slijedio je povratak na Roglu i to preko zlatnih livada sa prekrasnim pogledima na more oblaka i razbacane otoke vrhova planina oko nas. Po povratku do auta pada odluka da na povratku stanemo na klopu u izletištu Jelenov greben.Tu odluku nismo požalili i to je sve što ću reći.
4.11.2018 – LOVRENŠKA JEZERA – ŠETNJA ZLATNIM LIVADAMA NA MORU OBLAKA
