Prognoza je ovaj put bila dobra. Odmah se to pokazalo na jutarnjem okupljanju gdje je došao veći broj malih planinara na novi izlet. Putujući prema Slanom dolu probili smo se kroz maglu i našli se s ostatkom malih planinara koji su čekali na startnoj točki planinarskog izleta. Okupili smo se na autobusnoj stanici ispod eko centra Slani dol gdje je smještena uprava Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje.
Skupilo se bome dobar broj malih planinara, nismo posebno brojali svaki par nogu jer ovaj puta uz svu pratnju odraslih i jednostavnost staze nije bilo potrebno ali smo izbrojali oko 70 sudionika na ovom izletu. Pohvalno u svakom slučaju. Nadamo se da će s vremenom biti više prilike za upoznavanje s prostorom gdje smo ili sa nekim planinarskim pravilima i navikama, no mi za početak učimo malo i temeljito. Standardno pravilo o rasporedu vodiča ponovili smo i vrapcima, a naglasili smo da je važno već prije izleta znati ili na izletu poslušati upute gdje smo tj. odakle krećemo, kojim putem idemo i koji nam je cilj.
Slani dol taman na granici oblaka i sunca. Oblaci dole, sunce gore, pogledi lijevo i desno, pod nogama lišće, a u zraku friški povjetarac. Uvjeti fenomenalni za planinarenje. Trasa izleta vodi nas grebenom koji je smješten između dolina Slapnice s jedne strane i Bregančice s druge strane. Tura je bila lagana jer nema puno uspona na stazi. Odmorili smo kratko na uobičajenom mjestu “Štahanovoj vikendici“. Grupa nam je bila jako velika pa smo se stiskali i rastezali poput gusjenice ili harmonike. Okupili smo se na kup opet neposredno prije planinarske kuće Gostinjac, Sv. Bernarda. U kući je bilo živo jer su domaćini uređivali okoliš, a mi smo začinili atmosferu sa dodatnim brbljanjem, skakanjem, igranjem, klopanjem.
U neposrednoj blizini Gostinjca nalazi se vrh Veliki Lovnik gdje se veći dio grupe zaputio nakon kraćeg odmora. Vrh Veliki Lovnik visok je 737 mnv. nalazi se u lijepoj prostranoj šumi visoke bukve. Na mjestu vrha napravljeno je raspelo, a pored njega nalazi se kutija sa žigom koji su si mali planinari stisnuli u svoje dnevnike ili pak iskoristili kao privremenu tetovažu.
Vratili smo se do Gostinjca i pridružili ostatku ekipe koji se utaborio u i oko kuće te neko vrijeme uživali u lijepom jesenskom danu. Nakon zajedničke fotografije zaputili smo se istim putem natrag prema Slanom dolu. Neko brže, neko sporije, ali svi sretno i veselo vratili smo se natrag do svojih automobila pa dalje na obećane nagrade u obliku ručka ili kolača, jer ipak svi smo uspješno odradili još jednu planinarsku turu.
