Napustila nas je gospođa Ranka Novosel.
Živjela je i radila u Samoboru ostavivši dubok trag u društvenom i javnom životu našega grada. Njezina povezanost s HDP-om Japetić seže još od 1960. kada postaje članicom našega Društva. Bila je entuzijastična osoba, pokretačica mnogih značajnih pothvata, posebno u radu s mladima jer je kao učiteljica godinama vodila planinarsku sekciju u Osnovnoj školi Samobor vodeći školarce na Velebit, Gorski kotar, Učku i druge hrvatske planine i gore.
Svoju profesionalnu predanost prenosila je i u društveni rad u Japetiću organizirajući rad s mladima kroz orijentacijska natjecanja, sletove, logorovanja i pohode. Uspjela se svojom energičnošću i zalaganjem izboriti da planinarenje postane i priznata izvanškolska aktivnost učenika. Njezin društveni rad bio je najaktivniji u razdoblju od 1962. do 1972. kada je kao članica Izvršnoga osbora sudjelovala u izgradnji pl.doma na Velikom dolu, te kada je kao članica Gospodarskoga odbora sudjelovala u radu Planinarskoga doma Miroslav Hirtz u Jablancu kojim Društvo tih godina upravlja.
Za svoj društveni rad primila je niz najviših gradskih i državnih priznanja – Nagradu za životno djelo Grada Samobora i Odlikovanje Danice hrvatske s likom Antuna Radića, ali također i planinarska priznanja. Naši članovi i sugrađani poznavali su je i kao književnicu i pjesnikinju, dugogodišnju predsjednicu Ogranka Matice hrvatske u Samoboru te utemeljiteljicu pjesničkih susreta Pri svetem Mihalu. Njezin književni rad i planinarenje snažno su se prožimali. Opjevala je ljepote našega kraj u mnogim pjesmama, spomenimo neslužbenu himnu HPD-a Japetić „Pjesma samoborskih planinara“ i „Na Japetiću bregu“.
Opraštajući se od gospođe Novosel prisjećamo se njezinih stihova koji otkrivaju tu snažnu povezanost nje, ljudi i Samobora:
Otprl si tva vrata,
Raskriljen vu sebe me zval,
Delil si zmir sebe
I čudaj bogatstva mi dal.
……
Gdabu zajdna vura brojila,
Živlejna mi cajte
V srcu popevka
I onda bu zvirala za te…
(Mojem Samoboru)
