Nakon nekoliko sezona mali planinari odvažili su se na jedan internacionalni izlet i to u susjednu nam (geografski malu ali zato planinarski veliku) Sloveniju.
Lisca 948 m. je travnat vrh s kojeg se pružaju lijepi pogledi na okolna područja – zasavska sela, tok rijeke Save, sjeverni dio Hrvatske, Alpe itd. Zbog odličnog položaja i livada pod vrhom poletište je paraglajdera. Pri vrhu se nalazi Tončkov dom na Lisci. U domu i oko njega je vrlo ugodno boraviti, pa ovaj izlet preporučamo svima.
Na izlet smo trebali ići tjedan ranije, no vremenska prognoza bila je koma. Pomaknuli smo termin za tjedan dana i iako smo vagali ići ili ne ići, izlet je bio pogodak. Nakon proboja kroz maglu našli smo se između sunca i oblaka. Ostatak priče pročitajte iz teksta male planinarke Franke i pratećih sličica.
Sastali smo se na parkiralištu dućana Lidl, u Sloveniji. Kad su svi došli, pošli smo autima prema drugom parkiralištu. Ono je bilo ispred početka puta na Liscu. Tamo smo svi izvadili svoje stvari i poslušali govor našeg vodica, Hrvoja. Nakon njega smo krenuli na planinu Liscu. Bilo je svježe i vlažno, ali je ipak bilo lijepo planinariti. Odjednom smo stigli do livade kojoj nisu bili vidljivi krajevi od guste magle. Kad smo nju propješačili došli smo opet do šume. Poslije šume koja je bila puna vlažnog lišća i u kojoj nije bilo ni tračka sunca, došli smo do šljunčane ceste. Ta cesta je, kao i cijelo naše putovanje to tada, bila maglovita.
Ispred znaka za Liscu smo stali. Odmorili smo se uz kapelicu koja je bila mutna od magle. Ali, neočekivano se sunce probilo kroz grane drveća i maglu. Svi su se nadali da će tako biti do kraja planinarenja. Nije baš bilo do kraja, ali ipak je još malo poslije kapelice sjalo. U jednom trenutku, još prije kapelice, jedan crni pas je napao bocu cedevite i ponjuškao nas.
I tako smo mi došli do cilja, to jest vrha planine Lisca. Tamo je bio stvarno moderno i vrlo lijepo uređen planinarski dom u kojem smo jeli, proplanak (s kojeg je, u jednom trenutku, paraglajder pokušao poletjeti, ali od jačine vjetra nije uspio) s drvenim stolom i veliko igralište za igranje nogometa i košarke, a pored njega malo igralište s toboganima, klackalicom i ljuljačkama.
Nakon ručka svi smo se uputili prema samom vrhu na kojemu se vijorila slovenska zastava. Zapravo, bilo je naporno penjati se iako je bilo kratko jer je brijeg bio strm. Gore se nalazio poprilično velik, okomiti metalni valjak na čijoj su vidljivoj strani bile ucrtane strane svijeta i strelice s natpisima koji su tumačili koje se mjesto ili vrh nalazi na kojoj strani i kako se zove. Zatim smo se slikali i spustili. Jako mi se svidjelo tamo. Krenuli smo dolje, ali je bilo doista sklisko i vlažno , pa smo morali jako paziti da se ne spotaknemo.
Došao je kraj našeg planinarenja i svi smo bili sretni I nasmijani. Spremili smo stvari u aute i krenuli kućama.
Napisala: Franka Horvat, 5.razred.
