Što ponijeti na planinarski izlet?
Pregled opreme za planinarenje (1. dio)
Svaki duži izlet u planine poseban je doživljaj. No, da bismo mogli potpuno uživati potrebno je mnogo toga pripremiti. Osim tjelesne pripreme, potrebno je na sebi i uz sebe imati odgovarajuću opremu, čiji pregled ćemo ovdje iznijeti.
Naravno, što će se ponijeti a što ne, zavisi najviše o dužini izleta, godišnjem dobu te o mogućnostima opskrbe, prehrane i spavanja na trasi puta. Mnogima će se činiti da su neke stvari suvišne ili da neke nedostaju – i bit će u pravu. Izbor opreme koju ćemo ponijeti u planinu ovisi i o osobnim potrebama svakog pojedinca i malo je vjerojatno da će dva planinara na isti izlet ponijeti istu opremu.
Svoj popis opreme za planinarenje autor ovih redaka prvi je put pribilježio prije nekih 12 godina kada je za uspon na Weiss Spitze (3300 m) zaboravio ponijeti sunčane (ledenjačke) naočale, što je gotovo upropastilo cijeli izlet. Da se takva nezgoda više ne bi ponovila, sada uz pomoć popisa dva dana prije puta kontrolira cijelu opremu, dan prije obavlja potrebne nabavke i može noć prije puta mirno spavati, siguran da ništa neće zaboraviti. Ovaj se popis u tih 12 godina puno mijenjao. Sve što se pokazalo kao višak je izbačeno, a ono što se pokazalo korisnim je dodano. Namjera ovog pregleda je da planinarima koji s jednodnevnih izleta žele prijeći na višednevne, olakša izbor opreme koja bi im mogla zatrebati, da ih potakne na razmišljanje o raznim situacijama koje bi ih mogle dočekati u planinama, te da na temelju toga sastave svoj popis ili razmisle o nabavci onoga što im nedostaje.
Za ugodan izlet težina naprtnjače ne bi smjela prelaziti 20 kg. Uvijek treba voditi računa o težini i volumenu svakog pojedinog predmeta i prednost dati praktičnijim i lakšim stvarima koje zauzimaju manje prostora i koje se mogu koristiti u različitim situacijama. S obzirom na to da se tehnologija izrade opreme vrlo brzo mijenja u ovom pregledu nećemo navoditi ni sugerirati najbolje materijale, nego ćemo samo navesti svojstva koja se očekuju od dobre vreće ili jakne, a kada se odlučite za kupovinu, raspitajte se o prednostima i nedostacima pojedinih materijala.
ODJEĆA I OBUĆA
Planinarske cipele – Od svojih cipela planinar očekuje da štite stopalo i skočne zglobove, da su udobne i da održavaju stopala suhim. To znači da cipele trebaju biti visoke i imati čvrstu potplatu, da su barem pola broja veće od brojeva naših gradskih cipela, te da su izrađene od materijala koji »diše«. Najveće pitanje je kakve cipele mogu održati stopalo suhim (toplim) tj. omogućiti da znoj izlazi, a spriječiti vodu da prodre unutra. Za sprječavanje ulaska vode u pravilu je najbolje dodatnu impregnirati kožu nekim sprejem ili voskom.
Na žalost, ako provedete dva dana na kiši, koža cipele će upiti vodu bez obzira na impregnaciju (udaranjem cipela po oštrim stijenama zarezujete kožu i na tim mjestima probija voda). Kada se koža cipele natopi vodom obično treba par dana da se osuši, što može biti ozbiljnija teškoća na izletu, tim više što nije preporučljivo cipele sušiti naglo pored peći, budući da se tako uništava koža. Većina problema može se riješiti impregnacijom prije izleta, a za duže izlete u »teže« uvjete treba razmisliti o rezervnim cipelama ili plastičnim cipelama za snijeg ili led. U zadnje vrijeme na tržištu ima i kvalitetnih cipela od sintetičkih materijala koje također dišu, a ne propuštaju vodu. Sintetika je bolja od kože, jer ne upija vodu. Modela ima mnogo i u pravilu nećemo znati što smo kupili do prvog izleta s jačom kišom ili snijegom. Prema osobnom iskustvu, cijena ne znači nužno i kvalitetu.
Rezervne cipele, tenisice ili natikače – Nakon cjelodnevnog hodanja nema ništa ljepšega i ugodnijega nego se iz planinarskih cipela preseliti u natikače ili tenisice. Natikače su praktične i za boravak u planinarskim domovima, tim više što je u većini domova i kuća zabranjen ulazak u spavaonice s planinarskim cipelama na nogama, a i puno su lakše od tenisica.
Čarape (3 para tankih i debelih) trebaju omogućiti amortiziranje udaraca prilikom hodanja te održavati stopala suhim i toplim. U tu svrhu najbolje je navući na noge jedne tanke končane čarape koje će omogućiti stopalu da diše, a preko njih deblje čarape za hodanje koje će amortizirati udarce i osigurati toplinu. Nisu sve čarape jednake, pa treba malo eksperimentirati ako želimo naći najbolju kombinaciju. Vrlo je važno da nakon ova dva para čarapa planinarske cipele ostanu udobne, jer inače mogu otežati cirkulaciju u nogama i izazvati ozebline na stopalima, bez obzira na najtoplije čarape. Iz istog razloga, ni same čarape ne smiju biti tijesne. Čarape debele vunene (1 par), koje su široke, komotne i tople vrlo dobro mogu poslužiti za spavanje u hladnim spavaonicama ili na otvorenom.
Planinarske hlače s remenom. S obzirom na zlatno pravilo da noge trebaju ostati suhe, hlače trebaju biti komotne i napravljene od materijala koji diše i ne upija vodu. To znači da traperice, samterice, pamučne trenirke nisu dobar izbor, već treba odabrati tanke hlače koje minimalno upijaju vodu i brzo se suše. Takav materijal je npr. 70% poliester i 30% vuna, a ima i nekih drugih kombinacija. Tanke hlače se u praksi pokazuju bolje nego debele (čak i po snijegu) jer bolje »dišu« (što puno znači nogama koje u planinarenju obavljaju najveći dio posla). Dobro je znati da mokro tijelo gubi oko 20 puta brže toplinu od tijela koje je suho. Sjetite se trika kojim hladimo boce s tekućinom: namočimo tamnu tkaninu i omotamo je oko boce te sve zajedno ostavimo na suncu. Zbog tog razloga nije dobro ni nositi pamučne gaće (bokserice) ispod hlača. Osim što se znaju nezgodno zategnuti oko prepona uslijed hodanja, vrlo brzo se natope znojem. Hlače trebaju imati i široki remen na kojem možemo nositi drugu opremu. Ako je hladno ili puše jak vjetar mogu se ispod hlača obući duge termo gaće ili nešto slično, izbjegavajući pritom pamuk koji upija i zadržava puno vode.
Kratke planinarske hlače s remenom – Kao ljetna varijanta mogu se koristiti kratke planinarske hlače ili duge hlače koje se po potrebi uz pomoć patent zatvarača mogu pretvoriti u kratke. Vrijede ista pravila kao i za duge hlače. Ljeti dobro dođu, za trenutke odmora, i klasične pamučne bermude.
Nepromočive hlače za kišu – Kod jače kiše planinar nema drugog izbora nego obući nepromočive hlače. Oblačimo ih uglavnom na golo tijelo kako bismo znojenje sveli na što manju mjeru. Duge termo gaće izrađuju se od sintetičkog materijala koji »diše« i minimalno upija znoj te se brzo suši. Koriste se ispod hlača ili zimi za spavanje.
Topla trenirka – donji dio. Nakon naporne ture, na cilju, dobro je vlažne hlače zamijeniti nečim suhim i toplim. Termo majica s kratkim ili dugim rukavima također je izrađena od sintetičkog materijala koji »diše« i brzo se suši. Takve se majice koriste zimi za hodanje ili spavanje. Oblače se na golo tijelo zbog znojenja, a ako nam je hladno, preko njih možemo obući običnu majicu, trenirku i sl. Majica s kratkim ili dugim rukavima koristi se za hodanje ili spavanje u toplijim mjesecima kada je prevruće za termo majice. S obzirom na to da pamuk lako upija vodu, treba sa sobom imati više majica da bismo ih mogli češće mijenjati, ili odabrati majice koje bolje »dišu«.
Topla trenirka – gornji dio. Nakon naporne ture treba se presvući u suho i toplo. Za to dobro može poslužiti topla trenirka, koja se može koristiti i ispod jakne ako je jak vjetar ili velika hladnoća. Dobre su se pokazale trenirke od flisa (eng. fleece), koje su lagane i tople.
Jakna protiv vjetra i kiše. Pri izboru jakne najbolje je odabrati takvu koja je nepromočiva i koja ima kapuljaču. Treba biti dovoljno komotna da ne sputava pokretanje ruku.
Kapa nas treba nas zaštititi od vjetra i hladnoće. Za planinarenje se može koristiti i obična vunena kapa, a ako nas vuna svrbi ili nam je prevruće, može u zamjenu poslužiti i svilena marama. Bolje su one kape koje imaju mogućnost zaštite sinusa (čela) i ušiju. Puno tjelesne temperature gubi se upravo preko glave.
Obrazina. Svatko tko je bio na Velebitu po buri zna čemu služi obrazina. Vrlo korisna stvar za planinarenje po jakom vjetru! Treba odabrati model koji dah iz nosa ili usta ne vraća prema očima i tako zamagljuje naočale. Biciklisti se koriste većim brojem modela, koje i mi možemo iskoristiti u planinarenju.
Rukavice. Protiv vjetra dovoljne su i tanke rukavice, a za zimu trebaju biti tople (vunene) ili nepromočive za kišu i snijeg. Praktični su modeli kod kojih možemo privremeno osloboditi prste bez skidanja rukavice.
Ručnik. Tko voli kupanje u planinarskim potocima i jezerima, trebat će mu i manji ručnik. Planinski potoci ljeti imaju temperaturu od +12 °C, pa iako odlično osvježavaju i poboljšavaju cirkulaciju treba paziti da ne ulazimo u vodu naglo (znojni) i da ne ostanemo duže od nekoliko minuta (opasnost od hipotermije – pothlađivanja). Ponovno zagrijavanje organizma troši i puno energije, pa je uz takvo kupanje potreban i neki kvalitetniji obrok s toplim napitkom. Inače možemo ostati bez snage za daljnje planinarenje.
Plastične vrećice. Radi zaštite odjeće od vode, a i zbog lakšeg snalaženja, dobro je odjeću prije slaganja u ranac složiti u najlonske vrećice. Tako npr. možemo odjeću za spavanje, i toplu odjeću za planinarski dom staviti u jednu vrećicu, majice i ono što češće koristimo u drugu, čarape u treću itd. Korisno je ponijeti i dodatne vrećice npr. za prljave čarape, i za smeće koje smo kao planinari dužni ponijeti sa sobom u dolinu.
Autor: Goran Šeremet
Sva prava pridržana: Hrvatski planinar
Objavljeno uz privolu. Prva verzija na webu Japetića 2015. godine.
