Ova stranica koristi kolačiće (Cookies) radi pune funkcionalnosti i boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregledavanja suglasni ste s uporabom kolačića.

Prijava
Glavni izbornik
Alpinistički prijatelji

Alpinistička sekcija

Obilaskom visokih planina u snježnim uvjetima bavi se sve više članova. Tako su se u organizaciji HPD "Japetić" popeli više puta na Grossglockner (3795m), Mont Blanc (4810m)-najviši vrh Evrope, Matterhorn (4505m) i na Kilimanjaro (5895m)-najviši vrh Afrike. Pojedini članovi pridružili su se drugim organizatorima i pripomogli uspješnim usponima na Toubkal (4165m- Visoki Atlas u Maroku,1978), Thorong La (5420 m u Himalajama, 1982), Elbrus (5633m na Kavkazu,1990), Naya Kanga (5846m u Himalajama,1995), Aconcagva (6960m u Andama), Peak Korzhenevskoy (7105 m u Pamiru).
 
Informacije:
Tomislav Jakopec 099 824 6605 - Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ivanka Jakopec 098 165 73 64 - Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
 
Alpinizam vs. visokogorstvo
Da malo informiramo svekoliko pučanstvo o tome što je to alpinizam. I u čemu je razlika između alpinizma i visokogorstva.  Nekakvo opće prihvaćeno mišljenje je da su alpinisti oni malo zacuknuti, koji umjesto da se lijepo prošeću po markiranoj stazi do vrha, idu  putem koji je predviden za divokoze i njima slićne alpske stanovnike. Cilj je popeti neki smjer koji može ali i ne mora završavati na nekom vrhu. Obično penju u paru (navez) ili u troje.
Visokogorcima bi mogli nazvati one malo «ozbiljnije» planinare, koji se penju na visoke brege, ali se većinom uspinju po nekakvom markiranom ili nemarkiranom putu. Cilj im je popeti se na neki vrh. Obično su u grupama od preko nekoliko ljudi. Visokogorci se obično koriste opremom samo za  zimske uspone (cepin i dereze). Alpinisti uvijek koriste opremu za osiguravanje, a ponekad i za napredovanje (tehnićko penjanje).
 
Jedna od podjela alpinizma je na zimski  (kako se penjati po snijegu i ledu) i ljetni  (kako se penjati u suhoj stijeni). Penjanje u suhoj stijeni obuhvaća:
  • penjanje neopremljenih smjerova, gdje si penjači sami postavljaju međuosiguranja  (trad climbing)
  • penjanje dugih sportskih smjerova  (smjerovi opremljeni klinovima ili spitovima, duži od 80m)
  • penjanje kratkih sportskih smjerova (do 30 m dužine)
Večini je prvi dodir s penjanjem da odu s nekim malo iskusnijim na neko penjaliste ( npr. Okić) i tamo vise u kombinaciji šismiša i šunkice na nekakvom komadu štrika. Rukama i nogama se bore protiv gravitacije i primjećuju da je to jos teže nego kaj se činilo odozdo.
 
Ako pokažu dovoljno mazohističkih sklonosti, obično se odluče upisati u neku alpinistićku školu u kojoj dobiju osnovna znanja o alpinizmu. Time stjeću naslov alpinista pripravnika. Ako im to nije dosta, kad zadovolje odgovarajuce uvjete, imaju pravo polagati ispit za naslov alpinist. A za one stvarno uporne postoji specijalizacija za alpinista - instruktora. Više o tome se može naći na stranicama Komisije za alpinizam pri HPS-u.

 

Ocijeni sadržaj
(3 glasova)
Ivanka Jakopec

Pošalji e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Pročitajte druge članke iz ove kategorije: Alpinistička škola HPD "Japetić" (info) »

Napiši komentar

na vrh članka