Ova stranica koristi kolačiće (Cookies) radi pune funkcionalnosti i boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregledavanja suglasni ste s uporabom kolačića.

Prijava
Glavni izbornik

Kako smo se proveli na 1. izletu Malih planinara Samobora

Tekst napisala Maja Štefković

 

Nakon ideje, želje, dogovora i planiranja, konačno smo u subotu 29. listopada 2016. krenuli na naš prvi izlet Malih planinara Samobora. Dogovor je bio u 9 sati ispred sportske dvorane kod srednje škole.

Okupilo se nas sedamdesetak - što malih planinara, što onih malo većih kao pratnja. Nakon početnog pozdrava i upoznavanja, dugačka kolona malih i velikih uputila se prema naselju Sv. Helena. Nakon malo cestovnog planinarenja stigli smo u šumu koja nas je vodila do Pušina.

Vrijeme je bilo prekrasno, jesen nam se otkrivala u svoj svojoj raskoši. Vesela kolona ispunila je šumu i polako je uz kraće odmore, preko Jazbine stigla do Grgosove špilje. Svatko tko je imao želju razgledao je špilju i malo odmorio čekajući da svi razgledaju.

Dio grupe se odlučio vratiti autobusom, a dio (uključujući 2 vrtićanca - Luka 4 i Adrijan 3 godine) pješice natrag do Samobora. Put nas je vodio preko Vrhovčaka.

Da bi se mališani u miru zabavili na igralištu, velike smo odveli na malu degustaciju rakije. Mislimo da su svi bili zadovoljni takvim rasporedom. ☺

Spust natrag prema gradu je brzo prošao i već smo oko 14 sati bili u Samoboru.

Jedan prekrasan dan proveden u prirodi uz kretanje i druženje.

Pozivamo vas sve da nam se opet pridružite na slijedećem zanimljivom izletu po Samoborskom gorju.

Godišnjak Japetić 2013.

Glasnik našeg planinarskog društva "JAPETIĆ" za 2013. godinu tiskan je. Ako vam se sviđa što smo napravili u prva tri godišta, učlanite se u naše planinarsko društvo i Glasnik dobivate u tiskanom obliku, besplatno! Očekujemo vas na našim društvenim sastancima četvrtkom ili na nekom od naših tjednih pohoda. Nemojte čekati! Budi aktivan / budi aktivna i napravi taj korak prema prirodi i ovom načinu života.
 
U svojoj osnovnoj definiciji, planinarenje je jednostavno hodanje po planinama u rekreacijske svrhe. Planinarenje može biti nedjeljna šetnja kroz Samoborsko gorje ili tri tjedna ekspedicije kroz Himalaju. Ako ste u mogućnosti staviti jednu nogu ispred druge, onda ste u mogućnosti hodati i planinariti.
 
Kad ljudi razmišljaju o planinarenju, oni uglavnom misle na prirodu, veliki otvoreni prostor, ruksak i šator. Za većinu ljudi, planinarenje je bijeg u prirodu sam ili s prijateljima da bi se dobilo dobru tjelesnu i duševnu vježbu zaboravljajući sve oko sebe,  dosadnu svakodnevicu i užurbanost gradskog života.
Planinarstvo ili planinarenje je prirodna vježba koja promovira tjelesnu kondiciju, ekonomično je, praktično  i ne zahtijeva posebnu opremu. Pa, možda smatrate da je hrana najvažnija, ali voda je najbitnija stvar koju možete uzeti sa sobom na planinarenje. Nemojte ni pomisliti počinjati izlet koji vas vodi više od nekoliko kilometara od kuće bez boce vode sa sobom. Pijte vodu čak i ako ne osjećate žeđ.
 
Budući da planinar ide pješice, može hodati koliko želi i kuda želi, kroz visoke planine Himalaja, šumu Gorskog kotara ili travnatim livadama Velebita.
 
Kod planinarenja, putovanje je važnije od destinacije, a razlog putovanja se razlikuje od osobe do osobe i od prigode do prigode. Planinarenje je rekreacijska aktivnost u kojoj živimo jer želimo, a ne zato što moramo.

HPD «Japetić» na Visu

Članovi našega društva ovoga su ljeta imali priliku posjetiti novootvorenu Planinarsku kuću «Sv. Andrija» na Visu kojom upravlja HPD «Hum» iz grada Visa. Do nje se dolazi planinarskom stazom broj 5, za 45 minuta laganog hoda od grada. Trasa kojom se kroči okrenuta je prema viškoj vali i zapravo je stari kameni put kojim su mještani odlazili u okolna sela iza brda Sv.Andrija (270m) ili u vinograde s njegove druge strane.
 
Vrijedni članovi planinarskoga društva «Hum» očistili su i označili zarasle putove po cijelomu otoku tako da je postao prohodan za planinarske obilaske od Visa do Komiže, i ne samo u tom smjeru. O svemu tome pričao nam je vrijedni predsjednik društva gospodin Željko Arnautović  s ponosom govoreći o trudu i poteškoćama koje su se pojavljivale u organizaciji planinarskoga života na Visu, a čija je kruna otvaranje novoga doma.
 
Dom ima 16 ležajeva, društvenu prostoriju, kuhinju i kupaonicu - sve odlično uređeno, čak iznad planinarskih očekivanja. Fotografije prikazuju i  pohod članova našega društva od Visa do Huma (585m), najvišega vrha otoka,  te do čuvene viške uvale Stinive. Planinarski putovi otoka Visa prolaze pitoresknim krajolikom obrađenih vinograda ali i onih zapuštenih, blagim padinama otočkih brdašaca, kroz šumarke rogača po čijem je brašnu otok bio znan u prošlosti.
 
Otočka udaljenost ne bi trebala biti više preprekom pod uvjetom da se vozila ostave u Splitu jer naš brodar je nemilosrdan – povratna karta za osobu i vozilo u oba smjera stoji 812kn. Zato najbolje sjesti na katamaran, platiti 52 kn do Visa i nazad te stići na otok za 1:15 h.