Zečjak - Srednji Velebit

mali planinari VELIKI ALAN

U našoj prvoj sezoni malih planinara stiglo je vrijeme za planirani zadnji izlet na Velebit.

Odmah smo ciljali visoko da vidimo koliko smo jaki. Prvi dvodnevni izlet, s popriličnim brojem sudionika, s puno vozila, u planinarsku kuću (a ne dom) koja je skromnijeg komfora od domova i sličnih smještaja, klopom iz ruksaka i s vatrice, na površinom najveću, a definitivno najznačajniju i po većini najljepšu hrvatsku planinu Velebit. Kao jedan od organizatora čini mi se da izlet možemo proglasiti uspješnim jer je sve prošlo kako treba, a ostalo je dosta priča, fora, slikica, novih poznanstava, doživljaja i tome slično. Vjerujem da su djeca dobila neku dodatnu vrijednost u takvoj atmosferi. Nešto su pretpostavljam naučili i novo doživjeli, a i mi smo stekli neka nova iskustva u vođenju takve grupe.

Na izlet nas je iz Samobora krenulo 26 s tim da su nas još dvoje čekali na planinarskoj kući Alan jer su krenuli ranije kao logistička podrška grupi “velikih planinara“. Izgleda da su svi jedva čekali novi izlet. Svi koji su se prijavili za izlet i startali na njega što je u današnje vrijeme promjena mišljenja i planova u 5 minuta vrlo pohvalan podatak. Bilo je još kandidata, ali nažalost zbog malog kapaciteta planinarske kuće nismo ih mogli primiti. Uz startne upute kojim putem ići gdje stati na pauzu i slično krenuli smo na put i kroz par sati bili smo na početnoj točki našeg hodačkog dijela izleta. Prvi dan planirali smo obići vrh Zečjak. U tome smo i uspjeli jer je cijela grupa uspješno došla na vrh i spustila se dolje uključujući i one najmanje vrtićance. Usput smo imali prilike vidjeti prekrasne poglede prema moru i obližnjim otocima ali i inače skrivenu širinu Velebita prema kontinentalnom dijelu. Putem smo naglasili i neke osnovne informacije o samom mjestu gdje planinarimo, a na samom vrhu tko je htio imao je priliku i štambiljem u svoje dnevnike označiti obilazak vrha Zečjak. Po povratku s pješačke ture smjestili smo se u planinarsku kuću Alan. Svakom po volji proveli smo popodne i večer u igri, pripremi juhice i roštilja, svirki, pjesmi.

Sljedeći dan planirana je kraća tura do vrha Alančić koji se nalazi u neposrednoj blizini doma. Vjetar je pojačao pa vjerojatno i malo skratio boravak na samom vrhu, ali bili smo dovoljno dugo za novu dozu guštanja u pogledima. Po povratku u planinarsku kuću spakirali smo stvari, i počistili sve za sobom uključujući roštilj od sinoć. Nastavili smo do Krasnog gdje smo kratko stali. S obzirom na to da je klince drmanje po cesti brzo uspavalo nismo se zadržavali nego smo nastavili do Kutereva posjetiti utočište za medvjede. Na prvom dijelu utočišta imali smo priliku vidjeti mlađe medvjede, a oni stariji i iskusniji bili su sakriveni u dubokoj hladovini pa ih ovaj puta nismo mogli vidjeti. Nakon obilaska svi smo se pozdravili, čestitali si na uspješnom izletu i na koncu zaputili doma u Samobor.

Komentar na sezonu

Sve u svemu uspješan zadnji izlet potvrdio je isto tako uspješnu prvu sezonu malih planinara. Inicijativa za organizacijom planinarskih izleta koji bi bili prilagođeni za djecu starijeg vrtićkog i mlađeg školskog uzrasta došla je od nekoliko članova tj. prvenstveno članica planinarskog društva. Inicijativa je pokrenuta sa svrhom da se ponudi djeci i njihovim roditeljima mogućnost organiziranog odlaska na planinarske izlete uz pratnju planinarskih vodiča, učiteljica i odgajateljica u okviru kojih bi se dobrim planiranjem aktivnosti zainteresiralo male Samoborce i Samoborke za planinarenje i općenito boravak u planini. Samobor i njegovo gorje ima značajnu poziciju u planinarskoj povijesti ne samo hrvatskog planinarstva nego i regije (a u regiji nam je i Slovenija). Takve činjenice potvrđuje i (pred koju godinu) obilježavanje 140 godišnje povijesti Hrvatskog planinarskog saveza. Prvi organizirani izlet dogodio se u Samoborskom gorju, a u pregledu cijele povijesti Samobor i Samoborsko gorje se često spominje kao domaćin mnogim planinarima. Da bi takva “slava“ našeg malog gorja opstala i u budućnosti potrebno je i djeci prenositi planinarski entuzijazam pa možda i potaknemo nekog novog Romana, Dadu, Mirjanu, Renata, Zdenka, Branku, Srećka, Darka, Božu, Inu…

U sezoni smo napravili ukupno 5 izleta. Grgosova špilja, Oštrc, Okić, Japetić, Veliki Alan. Bilo je svega i svačega. Bombastični početak s grupom od 70 ljudi, kišni dan u Samoboru, ali lijepi na bregima koji je ipak izvukao 20 tak ljudi na izlet na Oštrc, izlet na Okić gdje nas je čak i posnimila TV ekipa pa smo završili na prilogu na televiziji, izlet na Japetić gdje smo bili skupa s Malim eko planinarima iz OŠ Rude i obišli najviši vrh Samoborskog gorja, i već gore opisani izlet na Velebit.

Malo ćemo pauzirati preko ljeta, pa ćemo na jesen otvoriti novu sezonu malih planinara. Ideje već neke postoje i nakon ovakve prve sezone mislim da mogu reći i u ime ostalih voditelja da entuzijazma za nastavkom ove inicijative ne nedostaje. Uz ove izlete i mi smo svaki put pametniji i pokušavamo uočiti i sanirati eventualne propuste te poslušati dobronamjerne kritike. Smišljanje novih ideja, igara, animacija, pregleda terena za izlete, organizacija puta i smještaja i slične stvari bit će slatke brige ako će i dalje biti prilike zainteresirati djecu za boravak u prirodi.

Pokušat ćemo u budućnosti ubaciti koliko je moguće više sadržaja i nekakvog edukativnog karaktera, bilo to pričanje voditelja na samoj turi o osnovnim stvarima vezanim uz planinarenje ili lokaciju koju posjećujemo, posjete nekim znamenitostima, možda muzejima, dodatne edukacije od stručnih osoba u sklopu izleta i slično.

Neke od tih stvari bi bilo zgodno i financijski pokrit u vidu sponzorstva pa se nadam da ćemo s kvalitetno napravljenim planom dobiti i neka sredstva koja će omogućiti i neko rasterećenje u financijskom smislu pri odlascima na izlet. Slobodno pustite glas ili javite ako znate kakvu informaciju koja pomaže u tom smjeru (npr. trenutno je otvoren gradski natječaj di se može kroz šumu birokracije doći do par tisuća kuna). Nove prostorije HPD Japetić kupljene novcima od prodaje Šojke volonterski su uređene pa ćemo i tamo probati okupiti se pod temom malih planinara i smišljati ili prezentirati daljnje akcije. Nadamo se i suradnji s ostalim društvima u gradu jer se prvenstveno radi o Samoborskoj deci

S knjižnicom vu šumu, Samoborsko gorje, Žumberak, Kampiranje u Koretićima, Vražji prolaz i Zeleni vir…. neke ideje se već kuhaju pa se nadam da ćemo ih realizirati

Posebne pohvale idu najmlađem malom planinaru Adrianu koji je bio na svim izletima i prohodao sve staze na kojima smo bili….. Bravo!!!

Hvala svima

Ocijeni sadržaj

(5 glasova)